Isus, jašući na magarcu, ulazi u svoj sveti grad. Slijedi ga mnogo ljudi. Razdragani su. Kliču! Zašto to čine? Možda su ga neki promatrali kao zvijezdu, oduševljene mlađarije. Drugi, koji su Isusa poznavali samo po pričanju, možda su mislili da je to pohod velikog propovjednika koji je na ovaj način htio probuditi pažnju ljudi. Oni koji su poznavali Bibliju možda su to vidjeli kao proročki znak kako je to Zaharija prije mnogo vremena zamišljao. Politički budni duhovi gledali su u tome novu provokaciju. Oni će plesti svoju mrežu da sve završi po njihovu scenariju.
Neki od ovih koji prostiru svoje haljine i našu granama, vjeropjatno uskoro vikati: ‘propni ga’. Neki će se razočarani okrenuti i ići svojim putem, neki će se kao znatiželjni naći na ulici kad ga se bude potezalo na Golgotu. A prijatelji će se, u strahu, dobro sakriti da ne bi bili dionici iste sudbine. Na prste se može izbrojiti koliki su stajali pod križem kad je umirao.
Na Cvjetnu nedjelju u crkvi nas je redovito više nego obično. Držimo grančice u rukama. Pripravljamo svom Gospodinu svečani doček kao Mesiji. I mi stojimo pred istim zahtjevom kao ljudi onda: hoćemo li biti nezainteresirani gledatelji, koji očekuju sljedeći događaj kad ovo završi? Hoćemo li se i mi utopiti u masi kad postane neugodno biti kršćaninom? Hoćemo li promijeniti zastavu kad to bude politički oportuno? Ili ćemo ići za njim, pa i onda kad nas vodi nepoznatim putovima?
Ima jedna izreka koju često čujemo, posebno roditelji od svojih mladih, a njome se služe i stariji. Ta izreka glasi: “Pa svi čine tako!” Na taj način opravdamo sebe i svoja djela.
Tako su vjerojatno mislili svi oni koji su radosno i puni ushićenja, na Cvjetnicu, klicali: ‘svi drugi kliču i ja ću.’ Ali su isto tako, na Veliki petak, tulili s masom: “Raspni ga!“– ‘tako svi hoće pa i ja.’
Pa i Petar je došao u napast. Kad su svi Isusa zatajili i zanijekali, zanijekao ga je i on. Iako njegove usne nisu izustile “Raspni ga…”, ipak nije imao hrabrosti ostati kod istine.
“Lagati? – Pa svi danas lažu?”
“Svake nedjelje u crkvu? – Pa tko to danas čini?”
“Pobačaj? – Pa i tako mnogi to čine!”
“Nevin prije braka? – A tko se toga još drži?”
” Rastava – pa svi se rastavljaju.”
Braćo i sestre, opasno je uzeti masu kao mjerilo. Bolje je biti određen čovjek, spreman uvijek stajati uz istinu. Isus reče Pilatu: “Došao sam da posvjedočim za istinu “. Svjedočenje se na grčkom, kaže “martyrium” – a to prevodimo rječju mučenistvo. U konačnici to znači biti krivo shvaćen, trebati trpjeti, biti ismijan.
Stojimo na početku Veliko tjedna u kojem ćemo, u duhu, ići s Isusom od svečanog ulaska u Jeruzalem do muke, smrti, uskrsnuća.
Molimo Gospodina da nam dade snage i odvažnosti, po razmišljanju o njegovu putu, da mi kao kršćani nađemo vlastiti put, usklađen s Isusovim putom i njime idemo.
