Današnji biblijski odlomci, koji nam se daju na razmišljanje, bremeniti su porukama. Zaustavit ćemo se na tri momenta i promisliti o njima.
1. Bog nije pristran; 2. Ljubite jedni duge i 3. Da idete i rod donesete.
Izabrani narod Staroga Saveza smatrao se posebnijim i vrjednijim od svih drugih ljudi na zemlji. Isusovi učenici, koji su pripadali tom narodu, bili su baštinici toga mentaliteta. Zato ne čudi da se Petar čudio da se Bog objavio i poganima. Ali kada je vidio da je Duh Sveti na djelu oduševljava se Bogom koji nije pristran, Bogom koji nije onakav kakvim su ga predstavljali pismoznanci i starješine Izabranoga naroda Staroga Saveza.
Bog je stvoritelj svih ljudi i svakoga pojedinog čovjeka. Bog je sve i svakog pojedinca stvorio iz ljubavi. Pa kako bi onda mogao jedne prihvaćati, a druge odbacivati? Ako Bog nije pristran, onda bismo se na takav način morali ponašati i mi koji smo Božji, koji smo dio Izabranog naroda Novoga Saveza. Valja nam se osloboditi predrasuda, valja nam se osloboditi grijeha oholosti koji nas goni da se smatramo boljima od drugih ljudi.
Bogu i onome koji u Boga vjeruje nije bitna nacionalna, rasna, spolna, politička, ekonomska, krajevna ili bilo kakva druga pripadnost. Bitna je činjenica da je netko čovjek. I to je dovoljno za ljubav.
Dakako da su rodoljublje i domoljublje kreposti koje valja poticati i razvijati. Ali one ne smiju imati isključivost prema nikome.
Obveza ljubavi prema svakom čovjeku je druga stvar nad kojom ćemo se zamisliti. Isus koji poziva čovjeka na ljubav, danas govori drugim rječnikom. Ljubav nam nareduje. Zapovijeda nam da se ljubimo.
U današnjem evanđeoskom odlomku nema Isusovih riječi: Ako želiš… Nema poticaja: Tko ima uši, neka čuje… U današnjem evanđeoskom odlomku Isus nam zapovijeda ljubav.
Božja ljubav se očitovala u nama, veli sveti Ivan u današjem drugom čitanju. I sasvim je naravno da mi koji smo osjetili ljubav tu ljubav prosljeđujemo dalje. Da ljubimo jedni druge. Bez zadrške. Bez pristranosti. Bez predrasuda.
Da ljubimo prvi. Da ljubimo ne očekujući zahvalnost ni uzdarje. Da ljubimo i kad doživljavamo nepravdu.
Ljubav bez predrasuda i nedokidiva nije nešto što postoji izvan konkretnosti prostora i vremena. Valja nam ljubiti ovdje i sada. Ne može se ljubiti nekada drugdje, negdje drugdje ili nekog drugog. Ljubav nije apstraktna kategorija. Ako nije konkretna – nema je. Ma koliko nam usta bila puna govora o ljubavi.
Kršćanska se ljubav prepoznaje po plodovima. Prava ljubav donosi plodove. Nemoguće je ljubiti, a da se pritom ne mijenja svijet na bolje. Ta promjena prečesto ne biva niti brza niti odmah uočljiva, ali srce koje je doživjelo ljubav ne može ostati nepromijenjeno.6. VAZMENA NEDJELJA B
Današnji biblijski odlomci, koji nam se daju na razmišljanje, bremeniti su porukama. Zaustavit ćemo se na tri momenta i promisliti o njima.
1. Bog nije pristran; 2. Ljubite jedni duge i 3. Da idete i rod donesete.
Izabrani narod Staroga Saveza smatrao se posebnijim i vrjednijim od svih drugih ljudi na zemlji. Isusovi učenici, koji su pripadali tom narodu, bili su baštinici toga mentaliteta. Zato ne čudi da se Petar čudio da se Bog objavio i poganima. Ali kada je vidio da je Duh Sveti na djelu oduševljava se Bogom koji nije pristran, Bogom koji nije onakav kakvim su ga predstavljali pismoznanci i starješine Izabranoga naroda Staroga Saveza.
Bog je stvoritelj svih ljudi i svakoga pojedinog čovjeka. Bog je sve i svakog pojedinca stvorio iz ljubavi. Pa kako bi onda mogao jedne prihvaćati, a druge odbacivati? Ako Bog nije pristran, onda bismo se na takav način morali ponašati i mi koji smo Božji, koji smo dio Izabranog naroda Novoga Saveza. Valja nam se osloboditi predrasuda, valja nam se osloboditi grijeha oholosti koji nas goni da se smatramo boljima od drugih ljudi.
Bogu i onome koji u Boga vjeruje nije bitna nacionalna, rasna, spolna, politička, ekonomska, krajevna ili bilo kakva druga pripadnost. Bitna je činjenica da je netko čovjek. I to je dovoljno za ljubav.
Dakako da su rodoljublje i domoljublje kreposti koje valja poticati i razvijati. Ali one ne smiju imati isključivost prema nikome.
Obveza ljubavi prema svakom čovjeku je druga stvar nad kojom ćemo se zamisliti. Isus koji poziva čovjeka na ljubav, danas govori drugim rječnikom. Ljubav nam nareduje. Zapovijeda nam da se ljubimo.
U današnjem evanđeoskom odlomku nema Isusovih riječi: Ako želiš… Nema poticaja: Tko ima uši, neka čuje… U današnjem evanđeoskom odlomku Isus nam zapovijeda ljubav.
Božja ljubav se očitovala u nama, veli sveti Ivan u današjem drugom čitanju. I sasvim je naravno da mi koji smo osjetili ljubav tu ljubav prosljeđujemo dalje. Da ljubimo jedni druge. Bez zadrške. Bez pristranosti. Bez predrasuda.
Da ljubimo prvi. Da ljubimo ne očekujući zahvalnost ni uzdarje. Da ljubimo i kad doživljavamo nepravdu.
Ljubav bez predrasuda i nedokidiva nije nešto što postoji izvan konkretnosti prostora i vremena. Valja nam ljubiti ovdje i sada. Ne može se ljubiti nekada drugdje, negdje drugdje ili nekog drugog. Ljubav nije apstraktna kategorija. Ako nije konkretna – nema je. Ma koliko nam usta bila puna govora o ljubavi.
Kršćanska se ljubav prepoznaje po plodovima. Prava ljubav donosi plodove. Nemoguće je ljubiti, a da se pritom ne mijenja svijet na bolje. Ta promjena prečesto ne biva niti brza niti odmah uočljiva, ali srce koje je doživjelo ljubav ne može ostati nepromijenjeno.
