Grčki filozof Aristotel je napisao: “Lako se naljutiti. Svatko to može. Ali razljutiti se u pravom trenutku, do pravog stupnja, za pravu svrhu, na pravi način, to je teško. Samo mudra osoba to može postići.” Ono što se podrazumijeva u Aristotelovim riječima jest spoznaja da postoje različite vrste ljutnje. Postoji razarajući bijes, koji je neusredotočen, iracionalan i rasipan. Ali postoji i konstruktivna ljutnja koja je precizna, primjerena i korisna. Aristotel je vjerovao da je konstruktivna ljutnja vrijedna. Tako je i Isus.
U današnjem evanđelju vidimo Isusa kako koristi konstruktivnu ljutnju kako bi se motivirao u dramatičnoj akciji u hramu. Isusu je kao svakom dobrom Židovu hram je bio središte njegova vjerskog života, te se u hramu često molio. Za njega je to još i više – kuća Očeva vrijedna svakog poštovanja. Istina životinje su bile potrbne za žrtve, ali kako je s trgovanjem povezano nadvikivanje, zakletve, prevare, lopovluci… sigurno d to ne spada u područje hrma. Isus je nastupio oštro kako bi ljude jednom zauvike poučio kako se treba odnositi prema hramu i Onome koji u nejmuprebiva.
Isusov primjer nas podsjeća da se od nas, kao djece Božje, traži više od tihe molitve i promicanja mirnog unutarnjeg raspoloženja. Od nas se također traži da djelujemo u ime onoga što je ispravno, da se suprotstavljamo svakom zlu, ugnjetavanju i diskriminaciji. Činimo te stvari jer vjerujemo da su u suprotnosti s Božjim kraljevstvom. U tom djelovanju protiv zla postoji neka vrsta ljutnje koja je vrlo korisna. Konstruktivni bijes je vrlina kada se iskazuje u ime kraljevstva. Ovo nas može iznenaditi, jer su neki od nas učeni da je ljutnja grijeh. Ali grešan je samo razorni gnjev. Konstruktivna ljutnja nije grijeh. To je pozitivan i vrijedan dio ljudskog života.
Pogledajte svoj život u protekloj godini. Ako se ne možete sjetiti trenutka kada ste bili ljuti, to nije nužno dobra stvar. To što nikada nismo ljuti ne čini nas svetima; zapravo, to bi moglo ukazivati na to da smo ravnodušni, indiferentni prema nepravdi i zlima koji su dio našeg svijeta. Ako, pak, pogledate proteklu godinu i shvatite da ste uvijek ljuti, ni to nije dobro. Kada iznenada pobjesnimo i na najmanji komentar, kada eksplodiramo bez ikakvog razloga, kada otkrijemo da stalno živimo s unutarnjom napetosti, to je pokazatelj da u našem životu postoje neriješeni problemi s kojima se moramo suočiti. To je znak da nas kontrolira destruktivni bijes. A destruktivni bijes treba odstraniti.
Ali za razliku od toga da nikada ne budete ljuti ili da uvijek budete ljuti, konstruktivna ljutnja je zdrava. Pomaže nam prepoznati što nije u redu i motivira nas da radimo protiv toga. Ako u svom životu prepoznajete rastuću sklonost prema sebičnom udovoljavanju i usredotočenosti na sebe, konstruktivni bijes može vas motivirati da djelujete, da promijenite stvari. Ako shvatite da u vezi doživljavate zlostavljanje ili manipulaciju, konstruktivni bijes može vas natjerati da zahtijevate promjenu ili da potpuno napustite vezu. Ako prepoznate da politika vašeg posla, vaše crkve ili našeg društva diskriminira siromašne ili ugnjetava slabe, konstruktivni bijes može vas natjerati da progovorite, organizirate se, radite za činjenje onoga što je ispravno.
Nema sumnje da je Isus Knez mira. Ali on je i Gospodar pravde. Isus nije krotko sjedio po strani kad je vidio kako se zlo nameće drugima. Isus se nije bojao konstruktivne ljutnje. Iskoristio ju je za izgradnju kraljevstva. Trebali bismo i mi.
