Kad je anđeo došao navijestiti Mariji Božju odluku o utjelovljenju, prve riječi koje joj je rekao bile su: “Ne boj se!” Kad je Josip došao u nepriliku i nije znao što bi učinio s Marijom, javlja mu se anđeo i kaže: “Ne boj se!” U božićnoj noći anđeli dolaze pastirima i opet kažu: “Ne bojte se!” Poruka Božića i nama jest: Ne bojte se!
Kad je čovjek na samom početku izgubio vezu s Bogom, ostao mu je osjećaj da postoji vrhovno Biće kojem se treba pokoravati, kojeg se treba bojati jer je rasrđeno ljudskim nedjelima. Zato je karakteristika svih starih mnogobožačkih religija – strah. Sve žrtve i prinosi vršeni su u strahu, da se nekako udobrovolji rasrđeno božanstvo, te da promjeni svoju odluku o kažnjavanju.
Mi danas znamo da gore na nebu ne postoji nikakvo razjareno božanstvo, željno naše ljudske krvi i stradanja – gore je Otac koji na nas gleda s ljubavlju. Evo poslao nam je Sina da nam kaže sve to i da nas oslobodi straha. Zato je oko Božića toliko poruka: Ne bojte se!
Vjeroučitelj tumačio djeci kako je Bog silan, sve što vidimo stvorio je jednom jedinom rječju… Mali Ivica podigne dva prsta i pita: “Jel’te, velečasni, a boje li se anđeli i sveci dragoga Boga, kad je tako silan?” – “U nebu, djeco, nema straha – pouči ih župnik – pa ni vi se ne bojite svoga tate, iako je mnogo snažniji od vas.” Ivica mahne glavom kao da je razumio, ali njegova mala sekica zaključi: “Svejedno, velečasni, ja mislim da se i njima u nebu draže igrati s malim Isusom nego s velikim Bogom”. To je prostodušnost dječje duše, ali poruka je jasna: U Božiću nema straha!
Ipak u ovo naše vrijeme mi smo ispunjeni mnogim strahovima. Mnogo je nepoznanica i neizvjesnosti pred nama. Mnoge stvari sa zebnjom očekujemo i ne možemo se ostresti osjećaja straha za ono što nam to nesigurno sutra donosi. Znamo, život će nas, prije ili poslije, udariti svojom težom stranom: financijske poteškoće, problemi sa zdravljem, narušeni odnosi, problemi s djecom, s roditeljima…. Baš u tim prilikama je potrebno sačuvati duh Božića. A taj duh jest: Otkako je on došao na ovaj svijet, ne smije više biti mjesta strahu! U vjeri mi prihvaćamo Spasitelja, koji nas možda neće rješiti naših problema, ali će nam dati snagu i odvažnost da se s njima suočimo i da ih rješavamo na najbolji mogući način. Isus će nas okrijepiti za dnevno nošenje križa.
Jedna mala djevojčica zaželjela je za Božić stotinu stvari, baš kako to žele sva djeca, ali kako je njezin otac bio bezbožac, htio je poučiti svoju curicu kako je Božić bajka i glupost. Nije joj kupio ništa, a onda je podrugljivo upitao: “Zar ti Bog nije odgovorio na tvoju molbu?” – “Kako ne – odgovori djevojčica bezazleno – odgovorio mi je da mi ne da ništa” Eto točno će tako i nama, Bog koji put odgovoriti da nam ne da što ga ištemo. Odgovorit će nam da uzmemo križ i da idemo za njim.
Kako je Božić blagdan Djeteta i djeca ga posebno vole, ispričat ću vam još jednu dječju. Mali afrički dječak imenom Emanuel volio je postavljati mnoga pitanja, baš kao i sva djeca. Pitao on svog učitelja: Kojim jezikom Bog govori? Učitelj začuđen odgovori: Ne znam. Pitao dječak učene ljude svoga sela, ali i njihov odgovor bio isti: Ne znamo. Dječak je osjećao da mora postojati odgovor na njegovo pitanje, pa se uputi svijetom tražiti ga. Mnogo je putovao ali bez uspjeha. Nitko nije znao kojim jezikom Bog govori. Dođe tako iscrpljen u židovsko selo imenom Betlehem, ali kako je došao kasno, nije našao konaka, pa iziđe izvan mjesta da se zakloni u nekoj spilji. Dođe do jedne, ali već je bila zauzeta. U njoj je bio čovjek i mlada majka s djetetom. Kad se primakao, mlada majka mu reče: dobro došao, Emanuele, mi te očekujemo! Dječak se iznenadio, otkud ona zna moje ime, pomisli. Iznenađenje je bilo još veće kad mu je rekla: Ti već dugo lutaš svijetom tražeći da ti netko odgovori: kakvim jezikom Bog govori. Noćas ćeš vidjeti svojim vlastitim očima kojim jezikom Bog govori. Bog govori jezikom ljubavi! “Bog je tako ljubio svijet da nam je dao svoga jedinorođenog Sina” (Iv 3,16). Dječak je zaplakao od radosti. Konačno je doznao kojim jezikom Bog govori. Bog govori jezikom ljubavi, jezikom koji svaka osoba, svaki narod i svako vrijeme može razumjeti.
Dječak je ostao nekoliko dana pomažući Mariji i Josipu, a onda je došlo vrijeme odlaska. On je razmišljao: Doznao sam kojim jezikom Bog govori. To moram svakome kazati. Razmišljao je dalje kako bi on to najbolje učinio i došao je do sljedećeg zaključka: “Ako želim reći svakome tu veliku vijest, moram i ja govoriti jezikom ljubavi, jer će me tako svi lako razumjeti”.
To je priča koja ima veliku istinitu poruku. Okupljeni oko Božanskog Djetešca i mi doznadosmo da Bog govori jezikom ljubavi; doznadosmo da nam je dužnost tu radosnu vijest kazati svakome; doznadosmo da ćemo je moći kazati jedino jezikom ljubavi. Znači mi trebamo govoriti istim jezikom kojim govori naš Bog – jezikom ljubavi.
Počnemo li govoriti jezikom ljubavi, divne će nam se stvari događati, straha će nestati, suze će se početi brisati i mnoge će druge poteškoće i neprilike od ljudi pobjeći. Vjerujete li to? Prorok Izaija je vjerovao, zato napisa da će lav i janje zajedno ležati, da će dijete zavlačiti ruku u zmijsku rupu i ništa mu se neće dogoditi… Nama je teško vjerovati, jer se takve stvari još ne događaju. Ne događaju se jer ljudi još ne govore jezikom ljubavi. Započnimo danas – na Božić, kad je i Bog započeo vidljivo. BOŽIĆ
Kad je anđeo došao navijestiti Mariji Božju odluku o utjelovljenju, prve riječi koje joj je rekao bile su: “Ne boj se!” Kad je Josip došao u nepriliku i nije znao što bi učinio s Marijom, javlja mu se anđeo i kaže: “Ne boj se!” U božićnoj noći anđeli dolaze pastirima i opet kažu: “Ne bojte se!” Poruka Božića i nama jest: Ne bojte se!
Kad je čovjek na samom početku izgubio vezu s Bogom, ostao mu je osjećaj da postoji vrhovno Biće kojem se treba pokoravati, kojeg se treba bojati jer je rasrđeno ljudskim nedjelima. Zato je karakteristika svih starih mnogobožačkih religija – strah. Sve žrtve i prinosi vršeni su u strahu, da se nekako udobrovolji rasrđeno božanstvo, te da promjeni svoju odluku o kažnjavanju.
Mi danas znamo da gore na nebu ne postoji nikakvo razjareno božanstvo, željno naše ljudske krvi i stradanja – gore je Otac koji na nas gleda s ljubavlju. Evo poslao nam je Sina da nam kaže sve to i da nas oslobodi straha. Zato je oko Božića toliko poruka: Ne bojte se!
Vjeroučitelj tumačio djeci kako je Bog silan, sve što vidimo stvorio je jednom jedinom rječju… Mali Ivica podigne dva prsta i pita: “Jel’te, velečasni, a boje li se anđeli i sveci dragoga Boga, kad je tako silan?” – “U nebu, djeco, nema straha – pouči ih župnik – pa ni vi se ne bojite svoga tate, iako je mnogo snažniji od vas.” Ivica mahne glavom kao da je razumio, ali njegova mala sekica zaključi: “Svejedno, velečasni, ja mislim da se i njima u nebu draže igrati s malim Isusom nego s velikim Bogom”. To je prostodušnost dječje duše, ali poruka je jasna: U Božiću nema straha!
Ipak u ovo naše vrijeme mi smo ispunjeni mnogim strahovima. Mnogo je nepoznanica i neizvjesnosti pred nama. Mnoge stvari sa zebnjom očekujemo i ne možemo se ostresti osjećaja straha za ono što nam to nesigurno sutra donosi. Znamo, život će nas, prije ili poslije, udariti svojom težom stranom: financijske poteškoće, problemi sa zdravljem, narušeni odnosi, problemi s djecom, s roditeljima…. Baš u tim prilikama je potrebno sačuvati duh Božića. A taj duh jest: Otkako je on došao na ovaj svijet, ne smije više biti mjesta strahu! U vjeri mi prihvaćamo Spasitelja, koji nas možda neće rješiti naših problema, ali će nam dati snagu i odvažnost da se s njima suočimo i da ih rješavamo na najbolji mogući način. Isus će nas okrijepiti za dnevno nošenje križa.
Jedna mala djevojčica zaželjela je za Božić stotinu stvari, baš kako to žele sva djeca, ali kako je njezin otac bio bezbožac, htio je poučiti svoju curicu kako je Božić bajka i glupost. Nije joj kupio ništa, a onda je podrugljivo upitao: “Zar ti Bog nije odgovorio na tvoju molbu?” – “Kako ne – odgovori djevojčica bezazleno – odgovorio mi je da mi ne da ništa” Eto točno će tako i nama, Bog koji put odgovoriti da nam ne da što ga ištemo. Odgovorit će nam da uzmemo križ i da idemo za njim.
Kako je Božić blagdan Djeteta i djeca ga posebno vole, ispričat ću vam još jednu dječju. Mali afrički dječak imenom Emanuel volio je postavljati mnoga pitanja, baš kao i sva djeca. Pitao on svog učitelja: Kojim jezikom Bog govori? Učitelj začuđen odgovori: Ne znam. Pitao dječak učene ljude svoga sela, ali i njihov odgovor bio isti: Ne znamo. Dječak je osjećao da mora postojati odgovor na njegovo pitanje, pa se uputi svijetom tražiti ga. Mnogo je putovao ali bez uspjeha. Nitko nije znao kojim jezikom Bog govori. Dođe tako iscrpljen u židovsko selo imenom Betlehem, ali kako je došao kasno, nije našao konaka, pa iziđe izvan mjesta da se zakloni u nekoj spilji. Dođe do jedne, ali već je bila zauzeta. U njoj je bio čovjek i mlada majka s djetetom. Kad se primakao, mlada majka mu reče: dobro došao, Emanuele, mi te očekujemo! Dječak se iznenadio, otkud ona zna moje ime, pomisli. Iznenađenje je bilo još veće kad mu je rekla: Ti već dugo lutaš svijetom tražeći da ti netko odgovori: kakvim jezikom Bog govori. Noćas ćeš vidjeti svojim vlastitim očima kojim jezikom Bog govori. Bog govori jezikom ljubavi! “Bog je tako ljubio svijet da nam je dao svoga jedinorođenog Sina” (Iv 3,16). Dječak je zaplakao od radosti. Konačno je doznao kojim jezikom Bog govori. Bog govori jezikom ljubavi, jezikom koji svaka osoba, svaki narod i svako vrijeme može razumjeti.
Dječak je ostao nekoliko dana pomažući Mariji i Josipu, a onda je došlo vrijeme odlaska. On je razmišljao: Doznao sam kojim jezikom Bog govori. To moram svakome kazati. Razmišljao je dalje kako bi on to najbolje učinio i došao je do sljedećeg zaključka: “Ako želim reći svakome tu veliku vijest, moram i ja govoriti jezikom ljubavi, jer će me tako svi lako razumjeti”.
To je priča koja ima veliku istinitu poruku. Okupljeni oko Božanskog Djetešca i mi doznadosmo da Bog govori jezikom ljubavi; doznadosmo da nam je dužnost tu radosnu vijest kazati svakome; doznadosmo da ćemo je moći kazati jedino jezikom ljubavi. Znači mi trebamo govoriti istim jezikom kojim govori naš Bog – jezikom ljubavi.
Počnemo li govoriti jezikom ljubavi, divne će nam se stvari događati, straha će nestati, suze će se početi brisati i mnoge će druge poteškoće i neprilike od ljudi pobjeći. Vjerujete li to? Prorok Izaija je vjerovao, zato napisa da će lav i janje zajedno ležati, da će dijete zavlačiti ruku u zmijsku rupu i ništa mu se neće dogoditi… Nama je teško vjerovati, jer se takve stvari još ne događaju. Ne događaju se jer ljudi još ne govore jezikom ljubavi. Započnimo danas – na Božić, kad je i Bog započeo vidljivo.
