Zašto bismo trebali biti dobri?
Zašto bismo trebali govoriti istinu?
Zašto bismo trebali služiti drugima?
Zašto bismo trebali raditi i žrtvovati se kako bismo izgradili pravedniji svijet?
Jedan tipičan način odgovora na ova pitanja je reći da je Krist zapovjedio te stvari. Stoga, kada umremo i stanemo pred Boga, nepoštivanje ovih zapovijedi uskratit će nam vječni život. Jednom je jedan propovjednik kazao da ako ne postoji život nakon smrti, ako jednog dana ne moramo stati pred Boga, onda bismo mogli jednostavno živjeti svoje živote kako želimo. Mogli bismo varati, krasti i manipulirati drugima za vlastiti napredak i zadovoljstvo. Jer ako ne moramo polagati račune pred Bogom, onda je sve na grabi i stvarno nema dobrog razloga zašto bismo bili dobri.
Sada vjerujem u život poslije smrti i vjerujem da će se od nas tražiti da položimo račune za živote koje smo živjeli, ali učiniti taj konačni sud jedinim razlogom zašto bismo trebali živjeti dobre živote je nepotpuno i pogrešno. Trebali bismo živjeti dobrim životom jer je to najbolji način života. Dobrota je sama sebi nagrada. Sada nas današnje evanđelje gura u ovom smjeru. Isus kaže: “Ja sam trs, a vi ste mladice.” To znači da sam Kristov život teče u nama. I taj život danas teče onako kako mi živimo i kako dišemo. A ako je tako, onda je najdublja istina, najdublja radost, konačni uspjeh pustiti Kristov život koji je u nama da raste i oblikovati vlastite živote prema Kristovom životu. Istina je da nam Krist zapovijeda da služimo jedni drugima, da opraštamo svojim neprijateljima, da živimo u velikodušnosti i poštenju. Ali Krist ne daje ove zapovijedi kako bi pružio neki test za buduće dane. On nam zapovijeda da tako živimo jer zna da je to najdublji i najzadovoljavajući način življenja. Pozvani smo ljubiti jedni druge ne zato što je Krist tako naredio. Krist je to zapovjedio jer je najdublji način življenja ljubav jedni prema drugima.
Dakle, svaki put kad živimo svoje živote u velikodušnosti i služenju, dopuštamo samom Kristovom životu da raste u nama i vjerujemo da Bog prebiva u našim srcima. To je istina koje se uvijek moramo sjećati. I to je izazov. Uvijek postoji iskušenje da vjerujemo da ćemo na neki način biti sretniji ako mislimo samo na sebe, ako možemo akumulirati bogatstvo na bilo koji mogući način, ako možemo nekako završiti broj jedan putem prijevare ili manipulacije. Takvo razmišljanje obećava nam sreću, ali ne donosi.
Jedino što nas zaista čini sretnima je kada znamo da možemo dati život drugome, kada možemo skinuti teret s pleća onoga tko se bori, kada možemo naučiti dijete čitati, ili osloboditi drugog neznanja ili depresija. Zato je Krist zapovjedio da činimo sve te stvari. Ne da nam oteža život, nego da ga učini stvarnim. Ne zato da izbjegnemo neku buduću kaznu, nego da bismo danas dublje živjeli svoj život.
Jednog dana svatko od nas će doći do trenutka u svom životu kada će znati da nam je smrt blizu. Ako smo svoje živote živjeli najbolje što možemo u skladu s Kristovim zapovijedima, bit ćemo najsretniji ljudi, jer ne samo da ćemo se moći radovati budućoj nagradi, nego ćemo moći s ponosom gledati na života koji smo proživjeli. Jer u tim posljednjim trenucima života nema većeg zadovoljstva ni radosti od spoznaje da smo dali život drugome, da smo oprostili našem neprijatelju, da smo svoj život proveli u svjedočenju čestitosti i istine. Dobrota je sama sebi nagrada. Dobrota je naša sadašnja radost. Ona prethodi nebeskoj radosti.5. VAZMENA NEDJELJA B
Zašto bismo trebali biti dobri?
Zašto bismo trebali govoriti istinu?
Zašto bismo trebali služiti drugima?
Zašto bismo trebali raditi i žrtvovati se kako bismo izgradili pravedniji svijet?
Jedan tipičan način odgovora na ova pitanja je reći da je Krist zapovjedio te stvari. Stoga, kada umremo i stanemo pred Boga, nepoštivanje ovih zapovijedi uskratit će nam vječni život. Jednom je jedan propovjednik kazao da ako ne postoji život nakon smrti, ako jednog dana ne moramo stati pred Boga, onda bismo mogli jednostavno živjeti svoje živote kako želimo. Mogli bismo varati, krasti i manipulirati drugima za vlastiti napredak i zadovoljstvo. Jer ako ne moramo polagati račune pred Bogom, onda je sve na grabi i stvarno nema dobrog razloga zašto bismo bili dobri.
Sada vjerujem u život poslije smrti i vjerujem da će se od nas tražiti da položimo račune za živote koje smo živjeli, ali učiniti taj konačni sud jedinim razlogom zašto bismo trebali živjeti dobre živote je nepotpuno i pogrešno. Trebali bismo živjeti dobrim životom jer je to najbolji način života. Dobrota je sama sebi nagrada. Sada nas današnje evanđelje gura u ovom smjeru. Isus kaže: “Ja sam trs, a vi ste mladice.” To znači da sam Kristov život teče u nama. I taj život danas teče onako kako mi živimo i kako dišemo. A ako je tako, onda je najdublja istina, najdublja radost, konačni uspjeh pustiti Kristov život koji je u nama da raste i oblikovati vlastite živote prema Kristovom životu. Istina je da nam Krist zapovijeda da služimo jedni drugima, da opraštamo svojim neprijateljima, da živimo u velikodušnosti i poštenju. Ali Krist ne daje ove zapovijedi kako bi pružio neki test za buduće dane. On nam zapovijeda da tako živimo jer zna da je to najdublji i najzadovoljavajući način življenja. Pozvani smo ljubiti jedni druge ne zato što je Krist tako naredio. Krist je to zapovjedio jer je najdublji način življenja ljubav jedni prema drugima.
Dakle, svaki put kad živimo svoje živote u velikodušnosti i služenju, dopuštamo samom Kristovom životu da raste u nama i vjerujemo da Bog prebiva u našim srcima. To je istina koje se uvijek moramo sjećati. I to je izazov. Uvijek postoji iskušenje da vjerujemo da ćemo na neki način biti sretniji ako mislimo samo na sebe, ako možemo akumulirati bogatstvo na bilo koji mogući način, ako možemo nekako završiti broj jedan putem prijevare ili manipulacije. Takvo razmišljanje obećava nam sreću, ali ne donosi.
Jedino što nas zaista čini sretnima je kada znamo da možemo dati život drugome, kada možemo skinuti teret s pleća onoga tko se bori, kada možemo naučiti dijete čitati, ili osloboditi drugog neznanja ili depresija. Zato je Krist zapovjedio da činimo sve te stvari. Ne da nam oteža život, nego da ga učini stvarnim. Ne zato da izbjegnemo neku buduću kaznu, nego da bismo danas dublje živjeli svoj život.
Jednog dana svatko od nas će doći do trenutka u svom životu kada će znati da nam je smrt blizu. Ako smo svoje živote živjeli najbolje što možemo u skladu s Kristovim zapovijedima, bit ćemo najsretniji ljudi, jer ne samo da ćemo se moći radovati budućoj nagradi, nego ćemo moći s ponosom gledati na života koji smo proživjeli. Jer u tim posljednjim trenucima života nema većeg zadovoljstva ni radosti od spoznaje da smo dali život drugome, da smo oprostili našem neprijatelju, da smo svoj život proveli u svjedočenju čestitosti i istine. Dobrota je sama sebi nagrada. Dobrota je naša sadašnja radost. Ona prethodi nebeskoj radosti.
