NaslovnicaDuhovna misao5. 'B' NEDJELJA KROZ GODINU

5. ‘B’ NEDJELJA KROZ GODINU

Današnje evanđelje daje nam slobodu razmišljanja. Ima više tema o kojima bismo mogli govoriti. Prije svega tu je Isusova ljubav prema čovjeku. Naučili smo da je Isus činio čudesa u potvrdu svog mesijanskog poslanja, točno, zato je veliko mnoštvo redovito svjedočilo njegova čudesa. Ali druga važna komponeneta Isusovih čudesa jest pomoć ljudima. To nam posebno svjedoči današnje čudo ozdravljenja Petrove punice. To je rekli bismo “privatno čudo”, bez nazočnog mnoštva. Isus je liječio po sinagogama, u privatnim kućama, na ulici….Gdje god je bila potreba, tamo je Isus da pomogne. . Evanđelist nam lijepo kaže: “- a bijahu mnogi i razne im bolesti -” (Mk 1,34).
Ovdje moramo zapaziti i jednu tragičnu činjenicu. Ljudi su grnuli k Isusu jer su od njega nešto tražili. Vidjeli su da im on može dati zdravlje, pa čak i njihove mrtve povratiti. Nisu dolazili k njemu jer su ga ljubili, jer bi se htjeli preobraziti po principima njegova naučavanja…..
Povijest se ponavlja. Netko lijepo reče: Malo ih moli dok sunce grije, a mnoge molitve se upućuju kad se crni oblak nadvije. ili ono: U dobru jedna molitva, a u nevolji tisuće…Čini se da neki ljudi vjeru smatraju svojom privatnom svojinom. A ono što je tvoje to možeš spremiti i u ormar, pa izvaditi samo po potrebi. Nismo li i mi takvi?
Bože prosti, tko će se svaki dan moliti; tko će svake nedjelje u crkvu; tko će se baš svakog Božića i Uskrsa ispovijedati….
Ono sam u početku rekao da je više tema u današnjem evanđelju o kojima bimo mogli razmišljati. Pričao jedan čovjek da je njegov djed svako jutro odlazio u šumu, zadržao bi se tamo oko pola sata. Povratio bi se kao preporođjen, nasmijan. Bilo mu je to zagonetno, pa je djeda pratio. I što je otkrio? Djed bi došao na jedan proplanak, klekao bi i obadvije ruke stavio na zemlju. Mali nije ništa shvatio, ali poslije kad je odrastao, uhvatila ga je želja da i on radi ono što je nekada njegov djed radio. I znate što je zaključio: Kaže da je stavivši ruke na zemlju, na neki način osjećao da je povezan sa svim stvorenjem, posebno sa svakim ljudskim bićem koje po toj zemlji hoda. To mu je posebno pomagalo u časovima osamljenosti i izgubljenosti. A to je točno ono što nam govori današnje evanđelje: “Iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše” (Mk 1, 35). Ako se sjećate one zgode kad je ozdravila žena samo što se dotakla Isusa, tamo je zapisano, da je Isus osjetio kako je iz njega izišla sila….. Činiti dobro, ili raditi bilo što, iziskuje snagu. A naše ljudske snage su ograničene. Troše se. Želimo li svoje djelo nastavljati, moramo snage obnavljati….
Da bimo mogli raditi treba jesti, treba spavati, treba odmarati…. Isto tako da bismo mogli biti dobri, treba moliti, treba s Bogom biti povezan. Mnogi vjerojatno poznaju nekoga iz svoje sredine koji je dolazio u crkvu, koji je bio zauzet i aktivan i najednom ga nestalo. Pitamo se što mu je, da se nije naljutio…. Nije. Stvar je u tome da se istrošio, a nije obnavljao svoje snage u molitvi i sakramentima…..
 
Povezani članci

Najnovije vijesti