Bogoslužje današnje četvrte korizmene nedjelje započinje radosnim poklikom: “Veseli se Jeruzaleme!” Zanimljivo u sredini Došašća pred Božić, jedna nedjelja započinje poklikom: “Radujte se”, i ova danas u sredini Korizme opet radosnim poklikom: “Veseli se Jeruzaleme!”
Zašto ti poklici u vremenima koja su po svojoj naravi pokornička i ozbiljna? Prije svega Crkva zna da je u svakom napornom radu potreban predah. Mi ljudi često stradamo duhovno i tjelesno, jer svoj duh i svoj organizam preopteretimo. Radimo previše pa se slomijemo; jedemo previše pa obolimo; pijemo previše pa se opijamo…Velika je stvar znati u svemu pravu mjeru.
Osim toga za pozive na radost postoje razlozi. Čuli ste prvo čitanje. Bog je ljubio i ljubi svoj narod. Slao im je proroke, ali oni u se rugali s Bogom i s njegovim prorocima. I stigla ih je zaslužena kazna – Babilonsko sužanjstvo. Mi današnji ljudi možda i ne shvaćamo svu težinu ropsta, kada je ljudima oduzeto ljudsko dostojanstvo i svedeni su na obični predmet koji ti služi, a kada ne služi odbaciš ga bez problema i grižnje savjesti….
Bog je svejedno ljubio taj narod i poslao mu pomoć sa strane s koje su najmanje očekivali. Pomoć je zapravo došla od neprijatelja – od kralja Kira. To je zaista bio veliki razlog za radost jer su se konačno mogli povratiti u domovinu i obnoviti Hram, koji je bio njihov ponos, simbol njihove samobitnosti.
Iz ulomka poslanice sv. Pavla Efežanima ne govori se izravno o radosti, ali je mnogo razloga za nju, jer kako sveti pisac reče: “Bili smo mrtvi zbog svojih prijestupa, a oživljeni smo Kistovom milošću.” Tu milost nismo ničim zaslužili, ona je čisti dar velike Božje ljubavi. A kud ćeš veće radosti od te….
Čuli smo u današnjem Evanđelju Isus prima Nikodema noću. Zašto noću? Nikodem je bio farizej, ugledni član židovskog velikog vijeća. A farizeji i veliko vijeće zauzeli su neprijateljski stav prema Isusu. Premda iz tih redova, Nikodem je vidio da u Isusovu naučavanju ima nešto što čovjeka može zadovoljiti. Zato je tražio da ga primni noću, jer ne želi da ga tko vidi, a doušnika je bilo na svakom koraku. Nama koji smo živjeli pod komunizmom, poznata su ta vremena kada se vjenčavalo i djecu krštavalo noću…
I u tim noćnim satima Isus čovjeku iz vrhova židovskog društa izlaže najuzvišeniji smisao svoga poslanja. Izrekao je najljepše što se može naći u evanđelju.
Želimo li ukratko znati što je zapravo evanđelje i o čemu radi, onda treba posegnuti za ovim što je Isus rekao Nikodemu. Te dvije rečenice sažetak su cijele Biblije. Te rečenice glase: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.”
Današnje evanđelje želi nas poučiti: Jesmo mi zaslužili kaznu, Istina je Isus je odvratio od nas Božju srdžbu. Ali u prvom redu Bog je onaj od kojega sve započinje. On je onaj koji ljubi, on šalje svoga Sina. Isus je ispunjenje Božjeg spasiteljskog plana, jer Božja ljubav je neograničena.
