Nadolazeće blagdansko vrijeme je posebno vrijeme. Vrijeme darivanja i zabava, vrijeme božićnih pjesama i posebne hrane. Vrijeme je i za listu. Netko vrlo rijetko radi listu za sebe, ali u ovo doba godine mora je sastaviti. Jednostavno se previše toga događa, toliko toga treba učiniti. Ako ne zapišeš što planira učiniti, neke vrlo važne stvari mogu promaknuti. Netko može pomisliti: “Znam kamo to smjera. Sigurno ćeš nam reći: ‘Pobrinite se da uključite Boga na svoju listu.’” To je pronicljiva misao, ali to nije smjer oveoga što želim reći. Zapravo, upravo ću vas upozoriti da ne stavljate Boga na svoju listu. Reći ću i zašto.
Središnja mio evanđelja i posebna najava došašća jest da Bog dolazi. Izaija u prvom čitanju kliče: “Evo Gospodin Bog dolazi u moći.” Ivan Krstitelj u evanđelju naviješta: Pripravite put Gospodinu. Poruka spasenja, dakle, nije da mi dolazimo k Bogu, nego da Bog dolazi k nama. Zbog toga Boga ne možemo staviti na listu, popis stvari koje treba nabaviti. Nabrajamo stvari na popisu jer su to stvari koje planiramo učiniti. A spasenje je ono što Bog planira učiniti. Zapisujemo stvari jer to su stvari nad kojima imamo kontrolu. Ali najvažnije stvari su stvari nad kojima Bog ima kontrolu.
Sada, naravno, možemo staviti na naš listu određene stvari imajući Boga na umu. Bilo bi jako pametno da smisliš koju misu misliš slaviti ovog Božića. Bilo bi mudro da odvojiš malo vremena za tihu molitvu i razmatranje tijekom ovih napornih dana. Vaša obitelj bila bi vam zahvalna kada biste isplanirali blagdane na način da pronađete vremena za kvalitetno druženje. Ali planiranje ovih stvari nije jamstvo da će Bog doći jer smo ih mi rasporedili. Bog planira doći kada Bog planira doći. Božji raspored možda se ne podudara s našim popisom.
Bog bi mogao biti neobično tih u vremenu koje smo odvojili za molitvu i razmišljanje, ali bi mogao govoriti grmljavinom u supermarketu dok razgovaramo s gospođom o smrti njezina muža. Bog bi mogao nekako nedostajati na našem božićnom stolu, ali bi jedne noći postao gotovo opipljiv dok stavljamo svoju djecu na spavanje.
Bog bi mogao doći bilo kada. Zato ono što nam treba nije lista nego otvorenost, ne plan nego osjećaj očekivanja. Zato bismo sljedećih nekoliko tjedana, pa i svakog tjedna u životu, trebali biti ljudi iščekivanja.