Svi članovi Crkve, svi mi krštenici, a posebno oni koji vode vjernički narod pozvani su na djelo evangelizacije, na djelo naviještanja Evanđelja. Upravo zadaća svećenika je da narod potaknu, ne samo na prikupljanje priloga za misije, nego prvenstveno da potiču duše da svim srcem prikazuju Bogu molitve i djela pokore za evangelizaciju svijeta, ali i da sami budu misionari.
Vodeći se tom zadaćom, fra Mario Radman je kroz ovu 29. nedjelju kroz godinu, misijsku nedjelju, na svetim misama, uz pomoć svojih suradnika i djece, nastojao potaknuti vjernike, a posebno one najmanje, na razmišljanje o životu plemena dalekih zemalja u kojima hrabri i Duhom Svetim nadahnuti misionari, često žrtvujući svoj život, Krista donose tim narodima.
Na samom početku svete mise, prigodnim recitalom, popraćen fotografijama djece Afrike, najmanji naše župe podsjetili su nas da trebamo cijeniti i zahvaljivati na svemu onome što imamo jer hranu, vodu, odjeću, lijekove, knjige, crkvu… sve to neki samo sanjaju.
U propovijedi svoje svjedočanstvo o 13 godina misionarskog života u Africi iznio je fra Stojan Damjanović koji danas živi na Visovcu. Za vrijeme boravka u DR Kongu (nekad Zair), fra Stanko i ostali misionari, morali su se boriti protiv gladi, bolesti, praznovjerja, vračanja, opće zaostalosti, rata. Ipak, uz Božju pomoć uspjeli su svojim strpljivim i predanim djelovanjem pripraviti velik broj tamošnjih plemena za kršćanstvo, pripremiti ih da odbace svoje poganske običaje i da postanu krštenici. Svojim životom bili su primjer mnogim mladima pa su u misiji odgojili stotinu afričkih misionara koji danas djeluju u Africi, a mnogi od njih su danas u službi i u europskim zemljama. Svoje svjedočanstvo završio je, na šaljiv način ispričanom zgodom iz svog života kad je sigurnu smrt u Africi izbjegao zahvaljujući nogometu.
Djeca su, nakon pozdrava koji je fra Stanko izrekao na jeziku jednog od plemena, uputila našem nebeskom Ocu molitve za sve misionare, njihovo djelo služenja i naviještanja Kristova Evanđelja svim narodima svijeta. A nakon svete mise, dramska grupa, izvela je igrokaz o važnosti pomaganja potrebitima, gladnima, žednima … i poručili nam da pomažući jedni druge svjedočimo Božju ljubav i dobrotu i time činimo upravo ono na što nas upućuje Gospodin naš Isus Krist riječima: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!` (Mt 25,40)
Slavlje svete mise, skladnim pjevanjem, uveličali su zborovi „Sv. Ante“ i dječji zbor „Ljiljani“ koji je otpjevao i pjesmu „Isuse, volim te“ na jeziku jednog od mnogobrojnih plemena Afrike.
Prostor ispred stola Gospodnjeg, kojeg su uredili župnik, voditeljice likovno – kreativne radionice i članice Frame, predstavljao je selo Afričkog plemena kako bi uistinu sve bilo u duhu misijske nedjelje.
Hvale vrijedna je i pokrenuta akcija prikupljanja jednog novčića dnevno za djecu Afrike kojom naše najmanje učimo ljubavi i osjećaju darivanja onima kojima je pomoć najpotrebnija. Prikupljena sredstva za Božić uputit ćemo potrebitima u misijama.
Ministranti na izlazu iz crkve dijelili su papiriće s imenima misionara koji po čitavom svijetu, iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, osvajaju duše za Krista. Svaki vjernik pozvan je se raspita za misionara čije ime je dobio, moli da mu dragi Bog udijeli snage i ustrajnosti na njegovom posvećenom misijskom putu. Na takvo djelovanje misionare potiče ljubav za Boga i čovjeka, kako bi za Krista pridobili što više duša.
