Višegodišnja težnja vjernika Šubićevca i svih župnika župe Sv. Ante Padovanskog za izgradnju novog doma Božjeg ostvaren je prije deset godina, na dan 15. studenog, posvetom oltara i blagoslovom crkve i samostana. U toj borbi za izgradnju nove crkve svoj veliki doprinos dao je i fra Mate Gverić koji je, na dan posvete 15. studenog 2017., s ostalom braćom svećenicima koncelebrirao svečanoj sv. misi zahvalnici koju je predslavio gvardijan i župnik fra Mario Radman.
Proslava obljetnice započela je procesijom i blagoslovom novog kipa Gospe Lurdske, suzaštitnice župe, koji je nabavljen nesebičnim prilozima župljana. U ime cijele župne zajednice fra Mario je uputio molitve našoj Nebeskoj Majci da i dalje bdije nad nama i potiče nas na ljubav prema Njenom Sinu kako bi postali istinski apostoli Kristove ljubavi.
S pravom smo ponosni na našu crkvu, ali naše misli ne bi trebali zaustaviti na crkvi kao građevini, naše misli bi trebali usmjeriti na pripravljanje jednog drugog hrama – na pripravljanje našeg srca da postane dostojan hram Božji. Jer, navodi župnik u svojoj homiliji, Isus naučava da je prebivalište Božje na zemlji, da je njegov hram na zemlji ljudsko srce koje je prihvatilo njegovu riječ. Dakle, da je novi Božji hram čovjek, čovjek koji pripada Božjoj obitelji – Crkvi kojoj od Uskrslog Krista uvijek – napose po Euharistiji – dolazi život. Veliki je dar pripadati toj Božjoj obitelji – Crkvi koja živi u konkretnoj župnoj zajednici. Veliki je dar imati i osjećati se članom župne zajednice, ali trebamo se iskreno propitivati: je li dovoljno i s koliko ljubavi doprinosimo izgradnji svoje župe; koliko svojih darova, vremena i drugoga darujem svojoj župi; činim li to nesebično kao doprinos zajedništvu bez očekivanja vlastite promocije, koristi; ili je većini među nama župa tek „uslužni servis“… Jesmo li kršćani samo onaj sat vremena tjedno dok smo u crkvi, a po izlazu iz crkve smo samo dio mase?
Sva ova pitanja postavljena povodom obilježavanja desete obljetnice posvete naše crkve, nastavlja župnik u svojoj homiliji, pred nas stavljaju potrebu novih odluka i nastojanja, ustrajne molitve Gospodinu za umnažanju vjere u nama, otvaranja vodstvu Duha Svetoga da potiče u nama oduševljenje i žar početaka Crkve i ove župe.
Svoju homiliju, pozivajući braću i sestre na veću vjernost Evanđelju kroz nadolazeće vrijeme došašća, fra Mario je završio citatom iz knjige „Zagrli život“: „Ako ti je stalo do Crkve, budi ti Crkva koja ide ususret. I ne odustaj od Crkve svoje, ne dijeli se od nje. Budi ti onaj, ona po kome će Evanđelje prolaziti svijetom. Budi ti čovjek, žena obiteljskog mentaliteta. Budi ti svima poslužitelj. Budi ti onaj, ona koji će odražavati Božju prisutnost, Božju malenost. Budi ti kruh koji se lomi i razdaje. Budi ti žarke i postojane vjere. Budi ti blaga i ponizna srca. Ti, ti učini sve što je do tebe, da Isus, kad ponovno dođe, nađe vjere, nađe srce ljudsko, srce bratsko, za zemlji, u Crkvi“.
Misno slavlje animirali su naši zborovi „Ljiljani“ i „Sv. Ante“ uz stručno vodstvo Nikoline Gović i Tine Banovac.
Nakon misnog slavlja župnik je svima čestitao obljetnicu i zahvalio svojoj braći koja su okupljeni oko stola Gospodnjeg uzveličali ovo misno slavlje. Zahvalio je ministrantima, voditeljicama i članovima zborova i svima ovima koji svojim radom doprinose izgradnji i napredovanju ove župne zajednice te je sve pozvao na nastavak druženja za bratskim stolom uz okrjepu koju su pripremili članovi Frame i FSR-a i vrijedne domaćice naše župe.
