Obilježavanje svetkovine sveca cijeloga svijeta, svetog Ante, u četvrtak, 13. lipnja 2024. godine, u Franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskog u Šibeniku na Šubićevcu započelo je jutarnjim euharistijskim slavljima, a nastavilo se euharistijskim slavljem u 17.30 sati koje je predslavio fra Mario Radman, župnik i gvardijan, te blagoslovom velikog broja okupljene djece, ljiljana i kruha sv. Ante.
Svečanom, večernjem euharistijskom slavlju prethodila je procesija s relikvijarom sv. Ante i njegovim, ljiljanima okićenim, kipom.
Priprava za blagdan počela je još u ožujku pobožnošću 13 utoraka sv. Anti, a nastavila se devetnicom pred samu svetkovinu sveca svega svijeta. Predslavitelji euharistijskih slavlja tijekom devetnice bili su sve vrsni propovjednici, a i mladi đakon kojeg uskoro očekuje svečano ređenje.
Prvih šest dana predslavitelji su bili fra Josip Vlašić, voditelj Franjevačke kuće molitve – Masna Luka, fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru, pater Arek Krasički, župnik Zablaća i Mandaline i mladi đakon fra Stipe Buljan.
Zadnja tri dana devetnice – trodnevnu duhovnu obnovu predvodio je fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke Provincije Bosne Srebrene koji je predslavio i svečano euharistijsko slavlje na samu svetkovinu sv. Ante, u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom te braćom svećenicima.
Fra Damir je u svojim propovijedima, tijekom tri dana duhovne obnove, a i na sam blagdan sv. Ante, u jednostavnosti i blagosti, ali snažno i odlučno svjedočio istinu, progovorio je o stanju današnjeg društva, stanju u Crkvi, među svećenicima ali i među vjerničkim pukom. Bio je to odvažan govor, „tvrdi govor“ kako je i sam rekao, ali govor put ljubavi i želje za osvajanjem duša za Krista. Bio je to govor kojim, u prvom redu, opominje sebe, bratski opominje svoju braću svećenike i sve nas vjernike. Bio je to govor vjernog istinskog Kristovog učenika koji propovijeda Evanđelje „bilo to zgodno ili nezgodno“, koji se ne stidi svog Boga nego poziva i majke i očeve da govore svojim stavom, svojim riječima, da neumorno propovijedaju, ali i podsjeća i sebe i braću svećenike da su, po sakramentu svetog reda, dužni Riječ Božju lomiti, propovijedati istinu, tumačiti, nikad ne zašutjeti, ali i sami u životu provoditi ono što propovijedaju.
Fra Damir kao primjer ističe upravo današnjeg sveca pa navodi „ako se za ikoga u povijesti Katoličke Crkve može reći da mu je dao Bog zlatan jezik onda može za sv. Antu… Ono što je Bog u svojoj svemoći dopustio jest da se ne raspadne njegov jezik zato što je svim žarom svoga srca i duše propovijedao i lomio Božju riječ i nije se umorio do posljednjeg trena svog života.
Sv. Ante bio je posve otvoren Duhu Svetom, ništa nije progovorio, ništa nije učinio, ništa nije pomislio bez nadahnuća Duha Svetoga. Otvorimo svoje srce Duhu Svetom da možemo razlikovati što nam je u životu potrebno. Kada se otvoriš Duhu Svetomu tada znaš što trebaš učiniti, tada znaš što trebaš progovoriti, tada znaš kada trebaš šutjeti, tada znaš s kime se trebaš družiti, a koga trebaš izbjegavati, tada znaš koju ćeš knjigu čitati, a koju nećeš u ruke uzeti, tada sve znaš jer bivaš prosvjetljen silom i snagom Duha Svetoga. Kad otvorimo srce Duhu Svetom tada nam sve postaje jasno, očito i posve jednostavno.
Danas je u Crkvi i u svijetu tolika pomama za čudesima, za izvanrednim događajima. A što nam to sve vrijedi? Kaže Isus: što ti to vrijedi ako cijeli svijet zadobiješ, a svoju dušu izgubiš. Što nam je danas važno? Trebamo se vratiti najosnovnijim stvarima. Što nama danas treba, Crkvi cijeloj? Ne samo vi vjernici nego i mi svećeni smo se uljuljali, nestale su vrline molitve i posta, a tako je jednostavno. Kada padneš na koljena, kada počneš srcem moliti, kada počneš srcem postiti, sve se rješava. Znamo što Gospa u Međugorju govori – treba se vratiti molitvi i postu.
Kako ćeš izdržati teret života? Kako ćeš izdržati kad te pritisnu nevolje, križevi, muke? Kako ćeš izdržati ako nisi naučio moliti i postiti? Tad ćeš posegnuti za ljudskim sredstva da iziđeš iz krize, a duhovnu krizu liječi samo duhovni antibiotik, samo Bog pomaže, a ne ni jedna stvar ovoga svijeta.
Nema druge norme ponašanja za naš život osim Božje riječi. Danas se događa nešto čudno. Kroz cijelu povijest Katoličke crkve, Crkva se trudila da svako vrijeme obilježi, opečati duhom Evanđelja, duhom Isusa Krista. Danas se događa jedan obrnut proces. Danas mi kršćani, Katolička crkva, na žalost, mi dopuštamo da duh ovoga svijeta nas obilježi i mi se više ne prilagođavamo Božjoj riječi, riječima Isusa Krista, nego se mi prilagođavamo duhu ovoga vremena i trendovima, modama ovoga vremena, a znamo da duh ovoga svijeta prolazi.
Ja znam da je ovo tvrd govor i da mnogima od vas para uši, ali neka. Mislite da kad je sv. Ante propovijedao da su mu pljeskali. Mi često idealiziramo svece. Ja mislim, kad je sv. Ante propovijedao da su ljudi stiskali uši jer je prozivao sav nemoral, sve zlo koje je vidio u vremenu u kojem je živio.
Kakav je zapravo sv. Ante? Tko je sveti Ante? Mi imamo neke idealizirane, uljepšane slike sv. Ante. pa će neki reći on je pomoćnik kad izgubimo neke stvari, pronalazač izgubljenih stvari ili serviser nesretnih ljudskih sudbina … svakome klima glavom, ispunjava naše želje, kao neki automat – imaš želju, klekni pred sv. Antu, baci malo u škrabicu i evo ga, rješenje problema, kao neki čarobni štapić.
Tko je izvorni sv. Ante? Mjerilo sv. Ante je uvijek Isus, uvijek Evanđeoska riječ. Propovijedi sv. Ante su jedna šuma, bezbroj citata Svetoga Pisma. Sv. Ante je ponajprije propovjednik istine. A ako govoriš istinu… nema lakšeg načina za stvoriti sebi neprijatelje… Nesreća naša kada bi se danas pojavio sv. Ante. Bože, kakve bi to bile propovijedi. Razgolitio bi svaku laž ovoga svijeta, prozvao bi svaki nemoral, sve što vidi loše u društvu i u samoj Crkvi.
Kaže sv. Ante da svaka duša treba prostrijeti trostruki stol, trpezu ispred svoje duše.
Prvi stol je stol nauka na kom je prostrta Božja riječ. Njome hrani svoju dušu!
Drugi stol – kaže sv. Ante, kada svoju dušu nahraniš Božjom riječi tada sjedi za stol pokajanja, pusti suzu zato što si svojim životom Boga povrijedio. Tko danas moli za dar suza? Veliki sveci su molili za dar suza da oplaču svoje grijehe. Potičem vas da kad kleknete pred sv. Antu ne molite za potrebe, zna on što vam treba, molite za dar suza, da možeš suzu pustiti da ti žao bude.
Kad se nahraniš Božjom riječju koja je ljekovita i pustiš suzu pokajanja onda idi za treći, najljepši, najslađi stol, a to je stol euharistije na kojem blaguješ Tijelo i Krv Kristovu.
Šta će nama druga čudesa? Mnogi danas trče za čudesima, za ozdravljenjima, trče za nekim svećenicima, kao za nekim guruima. Što ćeš za nekim trčati kad u svakoj crkvi imaš priliku da Isusa primiš u svoju dušu. Ima li većeg od toga? Nema.
Sveti nas Ante tome uči. Kad dođeš do te razine u svom duhovnom životu, kada upoznaš ljepotu euharistije i ideš svakoga dana na svetu misu dosegao si vrhunac i ne treba ti ništa drugo. Čitaj Božju riječ, ispovijedaj se, primaj Tijelo Kristovo kao hranu za svagdašnji život i pronašao si dragocjeni biser o kojem Isus govori.“
Ovi kratki isječci iz propovijedi fra Damira tijekom ovih četiri dana, vjerujemo, poticaj su da po više puta preslušamo sve snimke objavljene na youtube kanalu Samostan i župa sv. Ante Padovanskog.
Na kraju euharistijskog slavlja fra Mario je uputio hvalu Svemogućem Bogu na svim milostima koje svakodnevno osjećamo u našim životima, zahvalio se braći svećenicima, dječjem i župnom zboru, bendu Talita kum, ministrantima, framašima, kao i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i organizaciji pobožnosti „13 utoraka“, devetnice i obilježavanja ove svetkovine.
Posebno je zahvalio predslavitelju fra Damiru te su mu uručeni i prigodni darovi. Nakon riječi zahvale fra Mario je okupljene pozvao da zajedništvo nastavimo blagujući pripremljena jela i pića, uz pjesmu i druženje.
Kako je prošla Devetnica, možete vidjeti u nastavku
