Večeras je ispred crkve na Šubićevcu održana projekcija filma Male velike sestre, redatelja i scenarista Jakova Sedlara.
Uvodnu riječ i pozdrav održao je fra Mario Radman, nakon njega riječ o nastanku filma izrekao je Ivica Borzić, producent filma, te s. M. Elizabeta koja je dala kratki presjek Družbe sestara milosrdnica i situacije u kojoj su se našle sestre zajedno s kardinalom Stepincem spašavajući Židove.
Film scenarista i redatelja Jakova Sedlara želi na svjetlo dana dati do sada malo poznate ili potpuno nepoznate činjenice djelovanja sestara milosrdnica koje su tijekom Drugog svjetskog rata na inicijativu i potporu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasile 309 Židova. U četrdesetak minuta daje se kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu na prosvjetnom planu, a potom i zbrinjavanju bolesnih koje su započele u svom samostanu u Frankopanskoj. Potom se gledateljstvo upoznaje s gradnjom i organizacijom rada Bolnice sestara milosrdnica, a u središnjem dijelu je djelovanje bolnice i sestara u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se pod raznim dijagnozama, često i izmišljenim u bolnicu sklanjali Židovi. Njihove troškove je isprva plaćala Židovska općina, a od 1943. nadbiskup Stepinac.
Zahvaljujući besprijekornoj organizaciji na čelu sa s. Bogoljubom Jazvo, svi su u bolnici dobili potrebnu skrb i zaštitu, a ni jedan slučaj nije otkriven tadašnjim vlastima. Sve iznesene činjenice bogato su potkrijepljene dokumentacijom koju je marno godinama istraživao odvjetnik Marko Danon u arhivima. Film donosi i vrlo emotivno svjedočenje Mira Romana čija se majka u visokom stupnju trudnoće uspjela spasiti iz vlaka koji je prevozio Židove iz Sarajeva u Auschwitz, te se u Zagrebu domogla bolnice u Vinogradskoj gdje je Miro rođen, a onda pak zahvaljujući s. Jazvo uspjela pobjeći iz nje.
Vođene geslom „Pro Deo et patria“ „Za Boga i domovinu“ slijedeći karizmu svog Utemeljitelja sv. Vinka – biti za čovjeka u svakoj njegovoj potrebi od najranije njegove dobi sve do časa smrti – sestre milosrdnice su ovim herojskim činom dokazale da im je milosrdna ljubav i dobro bližnjega uvijek bilo ispred vlastite sigurnosti i života. Osobito u teškim ratnim vremenima, dok su nesebičnom ljubavlju spašavale ugrožene, ranjene, prognane, brinući se i za ratnu siročad i same su doživjele sudbinu progonjenih i zlostavljanih, mučene u zatvorima i samicama, a neke od njih nedužno su ubijene zbog vjernog služenja Bogu i svome narodu, rekla je časna majka Miroslava Bradica na premijeri filma u Zagrebu u CineStaru.
