Mozaik “Uskrsnuće Gospodinovo”

Oltarna slika mozaik “Uskrsnuće Gospodinovo” u samostan­skoj i župnoj crkvi sv. Ante Pado­vanskoga u Šibeniku na Šubićevcu je blagoslovljena u nedjelju, 15. studenoga 2009. Mozaik je darovao fra Ivan Vidović.

SVETI KAMENČIĆI

Ako bismo pokušali, kao ljudi, otkriti tajnu kako možemo preko zemaljske tvari upoznati nadnara­vni svijet, onda bismo zaključili da ljudskoj naravi nije moguće ući u božansku nadnarav. Ali mogli bis­mo kao vjernici, poučeni svetopisamskom objavom, zaključiti da je moguće uspostaviti vidni susret između Tvorca svijeta kao Stvor­itelja i čovjeka kao sustvaratelja. Tijekom duge povijesti spasenja proročki je najavljivana tajanstve­na razmjena između ljudske naravi i božanske nadnaravi. I kada se ispunilo vrijeme, dobri Bog u koga vjerujemo, preko utjelovljenja svo­ga Sina, pojavio se u ljudskom liku; Bog je postao slika čovjekova.

Od toga vremena, kada se Isus utjelovio i Bog postao slika čovjekova, čovjek je preko nara­vnoga svijeta mogao upoznati božanski nadnaravni život. Dok danas kao kršćani u svetom prostoru Božjega hrama, u crkvi Isusovoj kao građevini, promatramo čudesnu igru svetih kamenčića u bojama likovne umjetnosti, koja nas uvodi u nadnaravni svijet, možemo biti ponosni da je dobri Otac preko svoga Sina, nama djeci svojoj, dozvolio da ga, kao Nad­naravnoga, uprizorimo u ljudskoj naravi.

Da bismo preko zemaljske naravi pronikli u nadnaravni svijet, da­nas ovoj tvari, koju je oblikovao čovjek, dajemo štovalačke časti. Od danas ova slika, koju častimo u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku, na Šubićevcu, za nas je sveta tvar, vidljiva nadnaravna tajna preko koje, kao ljudi i kao vjernici, uspostavljamo vidni susret između Tvorca svijeta i čovjeka. Preko ove slike, od danas, događa se tajanst­vena razmjena zemaljske i nebeske ljepote.

Stvoreni kao slika Božja, u čudesnom susretu naravnoga i na­dnaravnoga, mi kao vjernici, preko naravnih tvari likovne umjetnosti, naslikali smo nadnaravni svijet na sliku svoju. Zato je ova tvar od danas, od kada joj počinjemo prida­vati štovalačke časti, za nas sveta slika jer nam je preko nje nara­vna tvar, u raznobojno poslaganim kamenčićima, otkrila nadnaravni, božanski svijet.

Kao štovatelji lijepih umjetnosti, najprije upoznajmo slikarsku teh­niku ili način umjetničkoga rada. Ova oltarna slika prikazana na 40 četvornih metara, koju je naslikao umjetnik i vjernik Josip Botteri Dini, izrađena je od raznobojnih kamenčića u zidnoj slikarskoj tehni­ci mozaika. Naše ljudsko i vjerničko oko sposobno je ove svijetleće kamene točkice, cjelokupni kolorizam oslikane površine, pretvoriti u jedinstvenu umjetničku sliku. Već na prvi mah možemo zapaziti da je umjetnik ovladao tehnikom slaganja raznobojnih kamenčića kada je slikarsku tvar ovako sklad­no posložio u skladnu kompozic­iju likovnoga izražaja suvremene umjetničke prakse. Nakon upoznavanja slikarske tehnike dužni smo otkriti i likovni motiv. U ime vjerske zajednice, koja će ovoj slici iskazivati štovalačke časti, naručitelj i dobročinitelj zaželio je da sadržaj slike prikazuje uskrsloga Krista.

Tako ovu figurativnu sliku umjetničkim rječnikom možemo imenovati i nazvati: Uskrsnuće Kristovo. I vidimo prema zamisli tvorca slike, kojemu je ostavljena umjetnička sloboda izražaja, da je tema sakralnoga sadržaja prikaza­na u tri osobe: u sredini je prika­zan uskrsli Krist, a lijevo i desno, u pobožnom stavu, prikazani su likovi Bogorodice i sv. Ante Pado­vanskoga. Lik Kristov izdiže se iz raspukle stijene, odnosno groba, u želji da zagrli svoje vjernike. Lik Blažene Djevice Marije prikazan je u tradicionalnoj mandorli duginih boja kao lik Suotkupiteljice koja prenosi vjerničke molitve svome Sinu. Lik sv. Ante Padovanskoga, kao zaštitnika franjevačkoga sa­mostana i kršćanske župne zajed­nice na Šubićevcu, prikazan je u romaničko – gotičkom okviru kao Zagovornik svojih štovatelja. Svi likovi su, prema slikarskom za­datku, prikazani frontalno, an face, licem u lice prema vjernicima, tako da, ulazeći u crkvu kao građevinu, možemo osjetiti kao da nas sveti likovi očekuju i privlače do oltara.

Likovni motiv, odnosno tri sveta lika, što je Botteriju umjetnička posebnost, obogaćeni su nacio­nalnom i vjerskom simbolikom, u ovom slučaju prema franjevačkim prizorima poznate Pjesme stvo­rova.

Za ovu sliku, već i prema lik­ovnom motivu, možemo reći da pripada religioznoj umjetnosti jer, prema likovnoj ikonografji, prikazuje i tumači kršćansku religioznu nauku. Međutim, nakon što ovoj religioznoj slici pridamo štovalačke časti, nakon što je blagoslovimo svetom vodom i pokadimo svetim kadom, prema kršćanskoj teologiji ona ulazi u svijet sakralne umjet­nosti kao sveta slika.

Iako se svakom umjetniku lakše likovno izraziti u omeđenom kadru, površina za oltarnu sliku u ovoj crk­vi, prema zamisli graditelja Nikole Bašića, nema slikarski okvir. Kako vidimo, slika je s donje strane ar­hitektonski pričvršćena za podnicu, a s tri strane lebdi u zraku. I ovo je tvorcu Botteriju bio dodatni likovni izazov i tehnički zahtjev da, prema kršćanskoj ikonografji, ne “objesi”, uokvirenu sliku na zid, nego je postavi tako da nam izgleda kao da se slika nevidljivom snagom, prema nama štovateljima, spušta s neba i da se, prolazeći kroz krov i svod, zaustavlja iznad oltara.

U oslikavanju sakralnoga sadržaja, razgrađujući zidnu površinu obo­janim kamenčićima, Botteri je na ovoj slici poštivao osobno jedinstvo svoga umjetničkoga stila. Preko sla­ganja mozaika u jedinstvenu cjelinu i poštujući svetost prikazanih likova, izradio je slikarsko djelo prema su­vremenom umjetničkom rješenju. Spajajući figurativnu sakralnu umjetnost svetih likova u zajedništvo s apstraktnom kršćanskom sim­bolikom, možemo reći da je, preko osobnoga umjetničkoga stila, posvjedočio svoju kršćansku vjeru i svoj ekspresionistički i umjetnički izražaj.

Presijecanjem slike na dva di­jela, koju razdvaja lik uskrsloga Krista, posebno izraženo preko raspuknutih stijena, zakonitostima simetrije uspostavio je smirenu ravnotežu između lijeve i desne strane, odnosno lika Bogorod­ice i lika sv. Ante Padovanskoga, tako da, kao vjernici i gledatelji, možemo osjetiti, iako omeđeni u svom prostoru, da između sva tri lika postoji izravna komunikacija i štovalački suodnos.

Rastavljajući veliku zidnu površinu na manje di­jelove analitičkim posebnostima, osobito preko simboličnih scena franjevačke Pjesme stvorova, lik­ovni motiv, iako nema okvira, nije se raspršio u nedogled, nego je, kao pomoću povratne obavijesti, uz dodatni sintetički prihvat, opet povezao pojedine dijelove u sklad­nu likovnu cjelinu. U ekspresivnosti jedinstva svoga umjetničkoga sti­la, već prepoznatljivoga u suvre­menoj hrvatskoj sakralnoj umjet­nosti, Botteri je, ritmički slažući raznobojne kamenčiće, i na ovoj slici izrazio osobni kolorizam kao glavno sredstvo svoga likovnoga izražaja. Postavljajući plošno prika­zane likove, oponašajući slikarsku perspektivu jače izraženim crtežnim linijama, u ovom slučaju u frontal­nom stavu, izgleda da je namjerno prepustio nama, kao njegovim gledateljima, da u svojim zjenicama dovršimo njegove točkaste boje u kockicama slikarske tehnike mo­zaika. Iako nismo likovni stvaratelji lijepe umjetnosti, ovako i mi, os­obno i zajednički, sudjelujemo u dovršenju ove svete slike. Ra­zumljivo, jer ovo je od danas naša zajednička sveta slika, likovno dje­lo koje je započeo slikati umjetnik

Botteri i slika koju dovršavamo mi kao vjernici.

U ime svete slike koju danas predstavljamo, kao vjernik i kao umjetnik, najprije izražavam svoju umjetničku zahvalnicu slikaru Josipu Botteriju Diniju koji je, prema zakonitostima suvremene likovne umjetnosti, na ovoj slici izrazio sebe i kao vjernika i kao umjet­nika. U ime svete slike, kojoj od danas pridajemo štovalačke časti, izražavam zahvalnicu svima onima koji su doprinijeli da se rodi sveta slika u ovoj crkvi. Ponajprije, neka je zahvalnica naručitelju svete slike – Franjevačkoj provinciji Presveto­ga Otkupitelja, u osobi provincijala fra Željka Tolića; neka je zahval­nica čuvaru svete slike – voditelju kršćanske zajednice na Šubićevcu, u osobi župnika fra Josipa Gotovca; neka je zahvalnica dobročinitelju svete slike – u osobi anonimnoga darovatelja; neka je zahvalnica i svima vjernicima koji će kršćanske štovalačke časti iskazivati ovoj svetoj slici.

Ovako složena u sakralnom mo­zaiku, oltarna slika u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Ante Padovan­skoga u Šibeniku, na Šubićevcu, danas od nas vjernika, neka primi i štovalačke časti. Štovat ćemo je kao svetu priliku koja nam, preko naravne tvari, prikazuje nadnara­vnu božansku stvarnost koju ćemo, vjerujemo, jednoga dana svi zajedno, gledati licem u lice, kao što je sada gledamo u ovoj svetoj slici.

Tekst: Fra Ante Branko Periša