Kad umjetnici odluče darovati svoja djela onda to bude ono što bi i sami rado vidjeli na zidu; ne računaju, ne važu, daju od srca. Tako su se i Živana Gojanović i Neven Jakovljević, odlučili nesebično uključiti u akciju prikupljanja pomoći za potresom pogođeno stanovništvo Banovine. Upravo je Živana Gojanović, naša i američka umjetnica koja je svoju karijeru napravila u Sjedinjenim američkim državama, inicirala ovu hvalevrijednu izložbu. Kad želimo nekome iskazati pažnju i ljubav, darujemo mu cvijet, pa je to i na ovoj izložbi najčešći motiv. Općenito, cvijet je jedan od češćih slikarskih motiva. On uz prirodnu, nepatvorenu ljepotu ima i svoje dublje simboličko značenje. Još od pradavnih vremena cvijeće je na razne načine poticalo, pobuđivalo pozornost bujnim rastom, cvatom, fantastičnim oblicima, šarenim bojama i neodoljivim mirisima, jednostavno ljepotom koju nije moguće ne zamijetiti. Zapisi iz najstarijih vremena svjedoče o čovjekovoj osjetljivosti na govor cvijeća, što se najneposrednije zrcali u njegovanju cvijeća još u starim visokim civilizacijama, od egipatske do grčke, rimske, etruščanske i drugih antičkih kultura pa sve do srednjeg vijeka, renesanse i baroka, a posebice romantizma kad njegova simbolika dolazi do punog izražaja. Maslina, palma, smokva, vinova, loza, žito, ljiljan, ruža i drugo bilje, svako od njih ima svoje metaforično značenje. Kako je kršćanstvo od samoga početka bilo naklonjeno izražavanju u simboličkim slikama, počeci su starokršćanske likovne umjetnosti izrazito simbolički obojeni, pa nas može iznenaditi mnoštvo biljnih simbola u slikarstvu i kiparstvu prvih kršćanskih stoljeća. Primjerice, palme predstavljaju rajsko drveće i simbol su pobjede kršćanske vjere i mučeništva koje su u slavu vjere podnijeli proganjani i kršćani. Maslinova grančica i danas je univerzalni simbol mira, ljiljan duhovne ljubavi i čistoće, atribut kršćanskih djevica i prije svega, simbol Marijine bezgrješnosti, crvene ruža označava njezinu ljubav i dobrotu. Svi nabrojeni simboli, kao i Marija, Cvijet svih cvjetova, i drugi sakralni prizori, našli su se na likovnom repertoaru ovo dvoje umjetnika, svakog sa svojim likovnim jezikom i izričajem.
Živani Gojanović, koja je kao što je već rečeno svoju karijeru napravila u dalekoj Kaliforniji, ovo je prva izložba u domovini i u rodnom gradu. Za razliku od izrazito velikih formata koje uobičajeno radi, u ovdje izloženom ciklusu uglavnom se bavi motivima cvijeća u vazi i sakralnim prizorima relativno malih formi. i pritom ne robuje ničemu, ni kolorističkoj gami koju pruža prizor, ni bilo kojem drugom likovnom načelu, nego rješenje pronalazi u sintezi viđenog. Boja je za nju izraz unutrašnjeg doživljaja, odraz duše, element koji se mora uskladiti s raspoloženjem umjetnika, bez obzira na realnost i kolorit. Svijet prirode nije ograničen samo na ono što se može vidjeti, svaki umjetnik oblikuje ga u skladu sa svojim osjećajima. Neki uspijevaju nevidljivo pretvoriti u vidljivo. Tako i Živana Gojanović, u krajnjoj kreativnoj emociji, uspijeva svoje motive slikati po sjećanju ili zamišljanju, poslije bljeska trenutka. Njeni doživljaji cvijeća zapravo su portreti jer uspijeva istaknuti njihovu posebnost i prenijeti odraz doživljaja.
Kod Nevena Jakovljevića polazište je uvijek u impresiji. On je vjeran mediteranskim motivima, pa oni dominiraju i u ovom ciklusu. Klasične nature morte vješto i s lakoćom alla prima slikanja, svojstvenoj ovom, prije svega majstoru akvarela, zasjale su i ovom prilikom u punom sjaju jer, većina nas je pomalo zasićena raznim izmima i zapravo željna klasične dobre stare pitture. Autor nam nudi upravo to i još se jednom dokazuje kao znalac metijera koji traži i nalazi ljepotu u čudesnoj svakodnevici običnoga života stvarajući prizore prozračnih svjetlosnih prizora, ovoga puta u lazurnim uljima na platnu, s maslinama, smokvama, lavandom, narom…, tim vječitim arhetipskim znakovima. Na sebi svojstven način, Jakovljević ostvaruje prizore pune snage i ljepote, bez dodatnog precrtavanja, doslikavanja, bez suvišnih detalja, te tako nastaju likovne bilješke jednog pastoralnog svijeta. Kod ovog umjetnika slike voća i cvijeća nadilaze puko vizualno iskustvo, one osvježavaju sjećanje na viđene trenutke, one iz prirode, tražeći smisao i vrijednost ne u sadržaju viđenog, već u sugestivnosti doživljaja.
Izložba je otvorena poslije nedjeljne večernje mise u župnoj dvorani uz prisustvo brojnih vjernika i zainteresiranih sugrađana. U lijepoj i opuštenoj atmosferi ljudi su imali priliku za male novce kupiti kvalitetna umjetnička djela i tako pomoći stanovnicima potresom pogođene Banovine, još jednom dokazavši i pokazavši svoje veliko srce.
Zdenka Bilušić
