I ove, 2023. godine, po četvrti put, na prvu korizmenu nedjelju u 12:00 sati u Župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu u Šibeniku pročitani su prvi reci Biblije. O postanku svijeta čitao nam je fra Mario Radman, gvardijan i župnik, a nakon njega, danonoćno, točno sto sati, u čitanju Biblije „od korice do korice“ izmjenjivali su se mladi i stari, žene i muškarci.
Radost je primijetiti da svake godine raste broj čitača. Od onog malog, početnog broja prve godine koji je ustrajno, čitao pa i više sati dnevno, do danas okupilo nas se stotinjak. Lijep je to broj, a vjerujemo da će se iduće godine broj opet povećati.
U sabranosti i tišini, svaki čitač stajući za ambon, sa štolom oko vrata, simbolom zajedništva, izmolio je pripremljenu molitvu zazivajući Duha Svetoga kako bi ražario ljubav u nama da možemo razumjeti pročitanu riječ Božju i da se Njegova riječ ureže u naše misli i srce.
Vrijeme pripreme ovog projekta kao i samo vrijeme čitanja Biblije, tijekom kojeg sam intenzivno komunicirala sa čitačima obogatilo me je kao i svake godine. To je vrijeme u kojem na poseban način osjećam bilo ove župe, osjećam zajedništvo koje se učvršćuje. To je vrijeme u kojem, iako pojedince osobno ni ne poznajem, preko poruka osjećam njihovu radost sudjelovanja o ovom zajedničkom projektu.
Neki su imali potrebu i iznijeti svoje utiske. Jedna od dobivenih poruka glasi: „Neopisiv je osjećaj pripadnosti Franjevačkoj obitelji i svetoj materi Crkvi. Sam Bog zna koliko sam puta popio tablete da bih došao na misu, bdijenje ili čitanje Biblije. Ali to je bezvrijedno u odnosu na žrtvu Gospodina našega Isusa Krista. Čitanje Biblije doživljavam kao direktan razgovor s Bogom.“
Jedna osoba žaleći zbog nemogućnosti sudjelovanja na zadnjem satu čitanja, kad smo se svi okupili kako bi nakon čitanja ostali u zajedničkom bdijenju pred Presvetim oltarskim Sakramentom i molili za duhovna zvanja, zamolila je da joj bar snimku čitanja zadnjih redaka kao i zvuk crkvenih zvona koja su se oglasila nakon zadnjeg pročitanog retka pošaljemo. Njena je radost bila velika kad je primila snimku.
Mnogi će razmišljati drugačije, neće moći ni zamisliti radost koju osjećamo. Pitat će se: Kakve vam od toga koristi? Čemu tolika žrtva i odricanje od noćnog sna da bi se čitalo? Čemu sve to? To je ludo.
Ne shvaćaju da ovaj projekt ima jedan važan cilj, da to nije samo osjećaj radosti sudjelovanja u čitanju, već da ovaj projekt poziva ne samo one koji čitaju, one koji slušaju već i sve one koji saznaju za neprekidno čitanje Božje riječi u ovoj župi da svakodnevno, u skrovitosti svoje sobe čitaju, razmatraju, u srce i misli pohranjuju Božju riječ, da ih ona poučava, oblikuje i da po njoj žive. Ako se odazovemo tom pozivu možemo biti sigurni da hodimo putem svetosti. To trebaju biti plodovi ovog projekta.
Istina, ludo je, gledajući ljudskim očima, ulagati toliko truda i odricanja da bi se Biblija čitala danonoćno nekoliko dana i pročitala od korice do korice. I za brata Franju su govorili da je „luda“ svoga vremena, „luda“ srednjeg vijeka. Ali „luda“ koja je svojom ljubavlju prema Kristu i svemu stvorenome promijenila i Crkvu i svijet, koji je i danas nadahnuće mnogima.
I ovom vremenu trebaju „lude“. Budimo „lude“ ovoga našeg vremena, „lude“ koje će ovaj svijet činiti drugačijim, budimo oni koji će ovom svijetu pokazati da se život po Evanđelju, život kakav je živio Isus, naš Dobri pastir, može živjeti i danas, da i danas ima dobrote, praštanja, ljubavi… Budimo „lude“ koje će ovom svijetu otkrivati lice Božje.
Tekst: Mirjam Tomljanović, OFS