U Šibenskoj biskupiji 21. veljače 2026. godine svečano je otvorena Godina sv. Franje Asiškoga, koju je proglasio papa Lav XVI povodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje. Ova obljetnica dio je višegodišnjeg hoda obilježavanja osam stoljeća ključnih događaja iz života Siromaška iz Asiza, a cijela Crkva pozvana je iznova otkriti snagu njegova evanđeoskog svjedočanstva.
U zajedništvu franjevačke obitelji – fratara, sestara franjevki, članova Franjevačkog svjetovnog reda i Frane, uz šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i vjernog narod – slavlje je započelo kod crkve sv. Ivana pjesmom i uvodnim nagovorom fra Josipa Ivanovića, gvardijana samostana sv. Frane.
U svome promišljanju istaknuo je kako je prije osamsto godina Franjo Asiški napustio ovaj svijet, ali sjeme koje je posijao i danas nastavlja klijati. Podsjetio je na riječi svetoga Pavla: „Tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni“, naglasivši kako su se te riječi u potpunosti ispunile u Franjinu životu. Suobličen Kristu Raspetome, obilježen svetim ranama, Franjo je postao živo sjeme Evanđelja, ostavivši Crkvi dragocjenu baštinu mira, jednostavnosti i evanđeoske radosti.
Posebno je istaknuta duboka ukorijenjenost franjevačke karizme u Šibeniku i okolici. Prva braća dolaze već 1221. godine i utemeljuju samostan sv. Frane, dok se franjevačka prisutnost učvršćuje dolaskom na Krapanj 1436. godine te na Visovac oko 1445. Kroz stoljeća franjevci su ostali čuvari vjerskog i nacionalnog identiteta, ostavljajući neizbrisiv trag u životu mjesne Crkve.
Nakon uvodnog izlaganja uslijedilo je razmatranje o križu sv. Damjana. Franjo piše u Oporuci: „Gospodin mi dade da počnem činiti pokoru.“ Njegovo obraćenje započelo je susretom s gubavcima: „Ali sam me Gospodin dovede medu njih i iskazah im milosrđe.“ Ključna riječ ovoga susreta bila je milosrđe. Franjo nije promijenio život samo zbog siromaštva, nego jer je darivao svoje srce i dijelio sudbinu onih koji su odbačeni.
Obraćenje se dovršava pred Raspetim u sv. Damjanu, gdje Franjo moli: „Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste… jer si svetim križem svojim svijet otkupio.“ U očima gubavaca i u očima Raspetoga Franjo prima sjeme vječnoga života. Od tog trenutka rađa se novi čovjek, ukorijenjen u Evanđelju, u poniznosti i milosrđu prema svima.
Nakon razmatranja o križu sv. Damjana, procesija je krenula prema crkvi sv. Krševana. Na čelu su članovi Franjevačkog svjetovnog reda nosili križ sv. Damjana, ikonu sv. Franje te slike hrvatskih franjevačkih velikana: sv. Nikole Tavelića, prvog kanoniziranog hrvatskog sveca, službenice Božje Klare Žižić i sluge Božjega oca Ante Antića. Kod crkve sv. Krševana, nakon ispjevane pjesme:
Mir, pravi mir, daje Krist, Gospodin naš,
Mir, pravi mir, daje Krist, Gospodin naš.
Taj nek’ nam znak, uvijek sa lica sija,
Mir, pravi mir, daje Krist, Gospodin naš.
razmatralo se o braći kao Božjem daru i o miru.
U razmatranju istaknute su tri temeljne evanđeoske riječi Franjine ostavštine: milosrđe prema siromašnima i ljubav prema Kristu Raspetome; vjernost i podložnost Crkvi u kojoj se po Euharistiji uprisutnjuje Božja ljubav; te bratski život u služenju i prihvaćanju, kao preduvjet vjerodostojnog naviještanja mira i pomirenja. Vjernici su pozvani preuzeti odgovornost da sjeme evanđeoskog života i danas bude vidljivo i plodonosno.
Procesija se potom, uz molitvu litanija sv. Franji, uputila prema crkvi sv. Lovre gdje je slavljena pjevana večernja molitva časoslova. U homiliji je fra Josip Klarić, upravitelj samostana i crkve sv. Lovre podsjetio kako je Šibenik stoljećima „obojen i miriše franjevački“, te istaknuo snažan duhovni pečat koji su ostavili sv. Nikola Tavelić, otac Ante Antić i majka Klara Žižić. Njihov svetački život – mučeništvo, duhovno vodstvo, karitativno djelovanje i briga za siromašne – ostaje trajni poziv da i današnji naraštaj živi Evanđelje djelatno i hrabro.
Nakon večernje molitve mons. Rogić zahvalio je Gospodinu za osam stoljeća franjevačke prisutnosti u Šibenskoj biskupiji, spomenuvši postojanje brojnih znanih i neznanih svjedoka svetosti, među kojima je i fra Srećko Badurina, biskup šibenski, Reda franjevaca trećoredaca glagoljaša, kao primjer vjernog služenja Bogu i narodu.
Nakon zahvale biskupa, zajedničku molitvu izrekli su fratri i časna sestra franjevka zahvaljujući za mučenički i svjedočki primjer sv. Nikole Tavelića, za život i službu Majke Klare Žižić te za krepostan život i poniznost oca Ante Antića. Molili su Gospodina da nas po njihovim primjerima i zagovoru osnaži da u svakodnevnom životu živimo vjeru, ljubav i nadu, da budemo spremni služiti i pomagati drugima, te da nas vodi putem svjetla i milosti u službi Evanđelja.
Slavlje je završilo pjesmom „Salve, Sancte Pater“, završnom molitvom i biskupskim blagoslovom. Vjernici su potom, uz pjesmu, imali prigodu častiti relikviju sv. Franje.
Na poziv fra Maria Leme, gvardijana i župnika Župe sv. Ante Padovanskog, druženje franjevaca sa Šubićevca je nastavljeno, kao znak želje za jačanjem i produbljivanjem franjevačkog zajedništva.
Otvaranjem ove jubilejske godine Šibenska biskupija želi zahvaliti Gospodinu za dar sv. Franje te obnoviti vlastitu vjernost Evanđelju, moleći zagovor Asiškoga Siromaška da i danas budemo znak mira, bratstva i nade u svijetu.
