U našim je krajevima od davnine uvriježen običaj da se na Uskrs blagoslivlju jela koja vjernici s poštovanjem blaguju u svojim obiteljima i smatraju posebnim vidom sudjelovanja u Kristovu Vazmu. Vazam je Kristov doista mnogostruko povezan s blagovanjem. U prvom redu, preko Euharistije, koju je Isus ustanovio na posljednjoj večeri. Pošto je s apostolima blagovao staru Pashu, ustanovio je novu Pashu svoga Tijela i Krvi pod prilikama kruha i vina, i dao im da jedu i piju. To kršćani čine njemu na spomen. Ovo najuzvišenije jelo prelijeva od punine svoga blagoslova na svako jelo koje se blaguje uz molitvu i zahvaljivanje. Tako svaki vjernički obrok dobiva euharistijsko značenje. U tom smislu poseban značaj ima ovakav vjernički obrok na Uskrs, kad su učenici u Emausu prepoznali Uskrsloga u lomljenju kruha (Lk 24,13—31). I vjernici doživljavaju susret s uskrslim Gospodinom – u Euharistiji i u svojim domovima – okupljeni oko blagoslovljene hrane.
Ove godine, iznimno, svećenici ne mogu blagosloviti jelo za Uskrs na uobičajeni način u crkvi. Svećenici će, nakon Euharistije u crkvi, moliti blagoslov za sve (izostavivši škropljenje blagoslovljenom vodom), no neka se blagoslov obavi u obitelji kao „kućnoj crkvi“ na način da roditelji (otac ili majka) predvode molitvu.