Velik broj okupljenih vjernika u crkvi Sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu u Šibeniku, kao i cijeli katolički svijet, kroz obrede Velikog petka na poseban način razmišlja o Isusu Kristu prateći ga na njegovom putu poniženja, trpljenja, patnje i smrti.
Obred Velikog petka predvodio je fra Mario Radman, župnik i gvardijan zajedno s fra Nikolom Ćurčijom i fra Dujom Bobanom. Svećenici i brojni ministranti u procesiji su ušli u crkvu i započeli obrede prostracijom i poklonom pred ogoljenim oltarom. Tim pokajničkim činom svećenika i klečanjem vjernika, kao župska zajednica priznali smo Bogu sve svoje osobne grijehe ali i grijehe čitavog svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu.
Obred je nastavljen čitanjem biblijskih tekstova i pjevanjem izvještaja o muci Isusa Krista iz evanđelja po Ivanu.
U svojoj homiliji fra Mario je istaknuo da razmišljanje o smrti Kristovoj nikako ne smijemo odvojiti od radosti Uskrsa, rađanja za novi život, čemu sama smrt i prethodi. Jer Isusova smrt donosi nezamislivu promjenu. Smrću na križu, koja je dio Božjeg spasenjskog plana za svakog čovjeka, Isus je uništio našu smrt, porazio je Sotonu koji je u svijet unio grijeh i po grijehu smrt. Vratio je čovječanstvu vjeru i ojačao nadu da iza smrti postoji život, što je treći dan i dokazao.
Ponekad je, u različitim životnim okolnostima teško otvoriti srce toj spoznaji da Bog umire kako bismo mi živjeli. I upravo zato svaki vjernik treba razmišljati o pitanjima koja je u svojoj propovijedi fra Mario stavio pred nas. Što Isusova smrt znači za mene? Je li Isus radi mene prezren, odbačen, obescijenjen i otklanjam li ja lice od njega? Naslađujem li se Isusovim patnjama, koje mu svojim grijesima i sam zadajem ili se protiv njih trudim boriti? Jesam li svjestan da mi on daje odmora te da mi je On utjeha u teškim životnim trenutcima? Jesam li svjestan da svojom smrću Isus zapravo u meni želi usmrtiti želju za komocijom, sebičnošću, ohološću, srdžbom, nečistim mislima, riječima i djelima? Jesam li svjestan da On želi od mene stvoriti svoga učenika koji će, umirući sebi, početi živjeti za druge?
Razmisliti o ovim pitanjima, povjerovati i odazvati se pozivu da radimo na stvaranju kraljevstva Božjega u svojoj sredini zadatak je svakog vjernika. Svoju homiliju fra Mario je završio riječima: „Dopusti, brate i sestro, da te Isusova smrt, za tebe podnesena, promijeni i od tebe stvori učenika, navjestitelja i radnika na njivi Božjoj koji će slaviti Život – Isusa Uskrsnulog.“
Pjevanom sveopćom molitvom, u zajedništvu sa čitavom Crkvom, molili smo za potrebe čitavog svijeta i Crkve, osobito za sve one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji ne poznaju neizrecivu ljubav Božju.
Nakon službe čitanja fra Mario je otkrio križ i uslijedio je obred poklona i ljubljenja križa kao zahvala Kristu na njegovoj neizmjernoj ljubavi prema svakom čovjeku. Dok su pred križ dolazili vjernici župski zbor izvodio je napjev „Puče moj“.
Obredi muke Gospodnje završili su pričešću i molitvom nad narodom, nakon čega su vjernici u tišini napustili crkvu.
