Na 5. uskrsnu nedjelju, 29. travnja 2018. godine u župi Sv. Ante Padovanskog slavljena je svečana Misa Prve svete Pričesti.
„Ovo je dan, ovo je dan što ga stvori Bog, što ga stvori Bog…“ odjekivalo je crkvom dok je 55 djevojčica i dječaka, sa svijećom u ruci, u procesiji dolazilo pred oltar da bi Gospodinu prinijeli svoje čiste duše i dječja srca puna žara.
Potom je, u ime svih roditelja, mama Antonija Zorić pozdravila sve prvopričesnike i zaželjela im da spoznaju Božju milost u vremenu koje je ispred njih, da se uvijek oslanjaju na Njegovu snagu i zaštitu.
U ovom svečanom trenutku, kako za same prvopričesnike i njihove roditelje tako i za cijelu župnu zajednicu, kad dječica prvi put primaju živog Krista u svoje nevine duše, fra Mario Radman, župnik i gvardijan koji je predvodio ovo misno slavlje, u svojoj homiliji istaknuo je: „Isus je trs, a mi smo loze…” Njegov i naš Otac nebeski je vinogradar. Zato što smo stvoreni na sliku Isusa, Sina Očeva, zato što je u kršenju u nas utisnuta sličnost s njim, mi ne možemo živjeti bez Njega. Bez Krista Uskrsloga nema života u nama ljudima, u nama kršćanima. To nije tek pobožna fraza, nego životna istina.
Zato nas Krist sve danas poziva da – iznova osvježeni milošću njegova uskrsnuća – obnovimo svoju povezanost s Njim, da je učvrstimo. I da u toj povezanosti rastemo i sazrijevamo – do punine, do potpune sjedinjenosti s njim, svojim uskrslim i proslavljenim Gospodinom.“
Nakon homilije prvopričesnici su, uz upaljene svijeće obnovili svoja krsna obećanja. Očekujući najsvečaniji trenutak ovog misnog slavlja prinijeli su misne darove: hostije, kruh, vino, grožđe, svijeću, kalež, Bibliju i molitvenik i izrekli svoje molitve Gospodinu. Sklopljenih ručica i s radošću na licu, praćeni glasovima dječjeg zbora „Ljiljani“, pristupali su stolu Kristovom i prvi put primili malu bijelu Hostiju, Hostiju ljubavi, Hostiju Života.
Nakon svete pričesti, dragom Bogu i svima koji su im na bilo koji način pomogli da ova njihova radost bude potpuna, recitalom su uputili riječi zahvale. A kad su svi zajedno zapjevali, njihovi dječji glasovi i dirljive riječi pjesme dotakli su mnoga srca, a i izmamili pokoju suzu.
Po završetku ovog susreta s Kristom u otajstvu kruha, župnik je zahvalio prije svega dragom Bogu, roditeljima i samoj djeci, ali i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli svečanom odvijanju ovog misnog slavlja.
Zajednička fotografija koja će im ostati trajni spomen ovog trenutka, molitvenik i krunica koju će ponijeti svojim kućama neka im bude poticaj za trajno druženje s Kristom u osobnoj molitvi kako bi svojim životom bili svjedoci Nebeskog Oca koji ljubi i prašta.
