PROSLAVA SV. FRANJE I OBEĆANJE I PRIMANJE U FRAMU
U ponedjeljak, 4. listopada 2021., na svetkovinu sv. Franje Asiškog u samostanskoj crkvi i župi sv. Ante Padovanskog u Šibeniku na Šubićevcu održana su primanja i obećanja u mjesnom bratstvu Frame Šubićevac.
Za njih su se framaši pripremali tijekom framaške godine, a posebno trodnevnicom koju je vodio fra Šimun Markulin, prof. na KBF-u u Splitu.
U petak, tj. u prvom danu trodnevnice voditelj je propovijedao o životu Sv. Franje i njegovom obraćenju, u drugom danu o čistoći i poniznosti usporedivši Franjinu pobožnost prema anđelima posebnu sv. Mihovilu, i u nedjelju o Franjinom prijelazu tj. sestrici smrti. Trodnevnica je završila Obredom preminuća sv. Oca Franje.
Svetkovinu Sv. Franje franjevačka obitelj OFS-a i frama su dočekali duhovno obnovljeni i radosna srca.
Sv. misu je predvodio fra Nikola Žulj, župni vikar u župi Gospe van Grada. Tijekom propovijedi je naglasio važnost prihvaćanja Božje volje, posta i molitve. Pozvao nas na uranjanje u srce Sv. Franje. Nakon homilije uslijedio je obred obećanja u Frami. Dvoje framaša su obnovila svoja obećanja, a sedam framaša je izreklo svoja prva obećanja. Na kraju svete mise sedmero framaša je primljeno u bratstvo i tako su započeli svoju formaciju u franjevačkoj mladeži. Geslo kojim su se framaši vodili bilo je „Prepusti Gospodinu, putove svoje“ Ps 37,5.
Uz zahvalu Gospodinu, framaši su zahvalili i duhovnom asistentu, gvardijanu i župniku fra Mariu Radmanu, fra Šimunu Markulinu, fra Nikoli Žulju, ostaloj braći franjevcima, te svojim roditeljima, članovima mjesnog bratstva OFS-a i bendu TALITA KUM što su omogućili da radost framaškog života bude proslavljeno i ove godine na svetkovinu utemeljitelja franjevačke obitelji. Druženje je nastavljeno u samostanskoj dvorani gdje su framaši pripremili i određeni program.
Za njih su se framaši pripremali tijekom framaške godine, a posebno trodnevnicom koju je vodio fra Šimun Markulin, prof. na KBF-u u Splitu.
U petak, tj. u prvom danu trodnevnice voditelj je propovijedao o životu Sv. Franje i njegovom obraćenju, u drugom danu o čistoći i poniznosti usporedivši Franjinu pobožnost prema anđelima posebnu sv. Mihovilu, i u nedjelju o Franjinom prijelazu tj. sestrici smrti. Trodnevnica je završila Obredom preminuća sv. Oca Franje.
Svetkovinu Sv. Franje franjevačka obitelj OFS-a i frama su dočekali duhovno obnovljeni i radosna srca.
Sv. misu je predvodio fra Nikola Žulj, župni vikar u župi Gospe van Grada. Tijekom propovijedi je naglasio važnost prihvaćanja Božje volje, posta i molitve. Pozvao nas na uranjanje u srce Sv. Franje. Nakon homilije uslijedio je obred obećanja u Frami. Dvoje framaša su obnovila svoja obećanja, a sedam framaša je izreklo svoja prva obećanja. Na kraju svete mise sedmero framaša je primljeno u bratstvo i tako su započeli svoju formaciju u franjevačkoj mladeži. Geslo kojim su se framaši vodili bilo je „Prepusti Gospodinu, putove svoje“ Ps 37,5.
Uz zahvalu Gospodinu, framaši su zahvalili i duhovnom asistentu, gvardijanu i župniku fra Mariu Radmanu, fra Šimunu Markulinu, fra Nikoli Žulju, ostaloj braći franjevcima, te svojim roditeljima, članovima mjesnog bratstva OFS-a i bendu TALITA KUM što su omogućili da radost framaškog života bude proslavljeno i ove godine na svetkovinu utemeljitelja franjevačke obitelji. Druženje je nastavljeno u samostanskoj dvorani gdje su framaši pripremili i određeni program.
Neka nas sve zagovara sv. Franjo i njegova ljubav prema Bogu, te da svoje putove prepustimu Gospodinu onako kako je to činio sv. Franjo. Mir i dobro!
TRODNEVNICA I OBRED PREMINUĆA U ČAST SV. OCA FRANJE
U Franjevačkom samostanu sv. Ante Padovanskom u Šibeniku na Šubićevcu se održala trodnevnica u čast Sv. Franje Asiškog. Duhovnu pripremu od 1. do 3. listopada 2021. vodio je fra Šimun Markulin, prof. na KBF-a u Splitu. Voditelj nam je kroz ova tri dana donio presjek života sv. Franje kao i njegove kreposti koje bi trebalo krasiti prvenstveno nasljedovatelje sv. Franje.
U nedjelju, 3. listopada nakon večernje svete mise je uslijedila večernja molitva i obred preminića sv. oca Franje koju je predvodio gvardija i župnik fra Mario Radman uz braću iz samostnaskog okružja.
Preminuće sv. oca Franje spomen je smrti Franje iz Asiza. Obolio je teško od mnogih bolesti, iscrpljen pokorom, opečaćen Kristovim ranama Franjo smjerno očekuje smrt jer nam je ‘brat liječnik’ jasno navijestio: “…umrijet ćeš krajem rujna ili četvrtog listopada”.
Nalazi snagu i raširenih ruku kliče: “Dobro mi došla, sestro moja smrti!” Traži od braće da ga prenesu u Porcijunkulu. Ondje zamoli da mu iz Ivanova Evanđelja (Iv 13, 1-15) pročitaju Isusov oproštajni govor i izvješće o pranju nogu. Potom braći razdijeli komadiće kruha. Zatraži da ga polože na zemlju gologa, raširi ruke kao na križ.
Braća mu pjevaju “Pjesmu stvorova” te s njima otpjeva psalam 142. I Franjo preminu navečer 3. listopada 1226, u dobi od 44 godine. Ostade među njegovom braćom sjećanje njegovog prijelaza k Ocu na nebu, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju.
Kako stoji u obredu na, nakon ulazne procesije u crkvu, predsjedatelj okupljenu zajednicu pozove na sabranost ovim ili sličnim riječima: “Braćo i sestre, onih nekoliko dana što su mu preostali do njegova blaženoga preminuća, sveti je naš otac Franjo ponizno upućivao hvale Bogu, a svoju je braću poticao da s njim pjevaju pohvale Kristu. Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne snage, zapjevao psalam ‘Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim.’
Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga te ih je riječima, što ih je svojevremeno sam napisao, poticao na ljubav prema Svevišnjemu. Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi osjećamo strah, poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret, pozivao je da svrati k njemu govoreći: ‘Dobro mi došla, sestrice smrti!’ Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri da bismo po ovom spomenu Franjina preminuća i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih. (Usp. 2 Čel. 217)
Nakon kratke šutnje svi sjednu, a jedan od čitača čita izvješće sv. Bonaventure o blaženom preminuću svetoga našeg Oca Franje: “Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt, hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju.
Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje. Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu, braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga.
Osim toga je dodao: ‘Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem’. Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu o Isusovom pranju nogu apostolima.”
Završavajući izvješće o blaženoj smrti svetoga Franje, predsjedatelj obreda zapjeva antifonu “O presveta dušo” te održi prigodnu homiliju. Nakon kraće šutnje čitač čita Izvješće brata Ilije o smrti svetog Franje.
Recimo na kraju da je upravo opisani obred preminuća serafskog Oca Franje uzor svim kasnijim obredima te vrste, koji se slave uz obljetnicu smrti Božjih ugodnika.
Molitva iz obreda:
Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji, siromašnom i poniznom svome sluzi, na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva.
Smjerno te molimo: prosvijetli nas i nadahni svojom milošću da bismo življenjem Kristova evanđelja bili svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku i tako postali dostojni istoga blaženstva među tvojima svetima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
