Promocija knjige Brak – Obitelj – Građansko pravo i sloboda

Ivica Đaković, mr. sc., rođen je u Gorišu nedaleko slapova Krke. Osnovnu školu pohađao je u Gorišu i Lozovcu. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a zatim opću gimnaziju u Zagrebu. Studirao je filozofiju, teologiju i pedagogiju te diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao prof pedagogije. Na istom je fakultetu završio postdiplomski studij Škola i suvremeno društvo na kojem je stekao znanstveni stupanj – magistar znanosti. Cijeli radni vijek posvetio je odgoju i naobrazbi djece i mladeži u hrvatskom osnovnom i srednjem školstvu. Radio je jedno polugodište u OŠ Vladimir Nazor u Bošnjacima kao prvi pedagog škole. Brzo je prešao u Srednjoškolski centar V. Nazor u Županji u kojem je bio pedagog Centra i nastavnik. Predavao je pedagogiju, didaktiku i obrazovnu tehnologiju. Nakon pet godina vraća se u Zagreb i zapošljava u SIZ-u usmjerenog obrazovanja na poslovima planiranja i programiranja. Tri godine poslije pedagog je OŠ Otokara Keršovanija u Zagrebu. Brzo je postao ravnatelj te je školi promijenio ime u Dr. Ivan Merz. Godine 2001. imenovan je ravnateljem OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu. Od 2009. godine do 2018. bio je pedagog OŠ Petra Zrinskog u Zagrebu. Kao pedagog, istraživač, didaktičar, odgojitelj, pedagoški praktičar, teoretičar i terapeut radio je s učenicima, učiteljima, profesorima i roditeljima. Fokus njegovih stručnih i znanstvenih preokupacija odnosi se na probleme odgoja i naobrazbe te na bračnu i obiteljsku tematiku. U tom kontekstu objavio je više od pedeset stručnih i znanstvenih radova. Održao je više desetaka izlaganja na znanstvenim skupovima, u obrazovnim emisijama Hrvatskog radia, na HRT-u,na Novoj TV, na TV Laudato, na raznim stručnim i političkim tribinama, na pedagoškim večerima. Autor je i moderator znanstvenog projekta Znanost i vjera. S akademikom V. Paarom realizirao je više od 30 takvih skupova diljem i izvan Hrvatske. Najznačajni su mu objavljeni radovi: Motivacija i racionalizacija u učenju – Zašto i kako učiti, Uloga pedagoga u reafirmnaciji odgojne funkcije škole, Negativne konzekvence nekih zastranjenja reforme školstva; Vivat, crescat, floreat, nostra patria Croatia et nostra shola Dr. Ivan Merz, Razvitak školstva u šibenskom zaleđu, Kritika prijedloga „Cjelovite kurikularne reforme, Državni se problemi ne rješavaju na ulici, Odgoj za karakter, Aktualni problemi u hrvatskom školstvu, Zdravlje i građanski odgoj, Deklaracija protiv uvođenja „Zdravstvenog” i „Građanskog” odgoja, Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi: Kritike i vizije, Ne Istanbulskoj konvenciji, Razvitak pedagogijske misli i učiteljstva u Hrvata, itd. Godine 2020. objavio je s dr. sc. V. Strugarom knjigu: Ante Vukasović, životni put i djelo. Knjiga: Brak, Obitelj, Građanska prava i sloboda (2023.) vrhunac su njegovih nastojanja koja sublimiraju njegovo bogato pedagoško djelovanje i znanstveni rad. Osnivač je, prvi i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog odgojno obrazovnog sindikata – HOOS Partner. I na tome području djelovanja dao je zapažene prinose. Aktualni je predsjednik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD) koje je stotinama tribina i radijskih emisija, promicanjem izgradnje moralnog sustava vrijednosti u školstvu i društvu, štiteći građanska prava na obrazovanje, na brak i obitelj, na roditeljstvo i slobodu vjere, dalo svekolik obol u stvaranju boljeg hrvatskog školstva i društva. Član je Znanstvenog vijeća za školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dragovoljac je Domovinskog rata. Bio je aktivan član mnogih društava kao npr.: HPKZ-a, HŽD-a HKDPD-a, HKZ-a ,,MI“, HPD-a, HPP-a. Imao je dva sudska procesa na Općinskom sudu u Zagrebu, jedan na Kaznenom sudu i sva tri na Županijskom sudu u Zagrebu protiv Ministarstva znanosti i obrazovanja i protiv dva šk. odbora. Svih šest presuda riješene su u njegovu korist. Za jednu mu je Ministarstvo isplatilo milijunsku odštetu.

Ova vrlo slojevita knjiga s raznovrsnim sadržajima o Braku, Obitelji, Građanskim pravima i slobodi plod je dugogodišnjeg rada njenog autora kao pedagoga, ravnatelja i profesora u hrvatskom školstvu. Ona se temelji na bogatom iskustvu, istraživanjima i proučavanjima pedagogijske teorije i pedagoške prakse kao i na analitičkim otkrivanjima relevantnih činjenica utemeljenim u povijesnim, sociološkim, filozofskim, teološkim i političkim utjecajima na razvitak i stanje u hrvatskom društvu. Aktualna i burna zbivanja oko statusa i uloge braka, obitelji i odgoja, pokušaji revizionizma i narušavanje ljudskih prava i slobode, kod nas i u svijetu, veliki su izazovi i traže odgovore. To je motiv koji je inicirao pojavak ove knjige baš u ovome trenutku. U njoj autor te vrijednosti proučava, objašnjava i definira te nastoji osuvremeniti, obogatiti i braniti argumentima znanosti, moralnog sustava vrijednosti, općeg dobra i zdravog razuma od svih onih paušalnih napada i „krtika” koji se skrivaju pod krinkom lažne slobode, lažne demokracije, lažne diskriminacije i neutemeljenih ili pseudo ljudskih prava. Nepoštivanje građanskih prava i slobode, pokušaji revizije braka i obitelji, nasilno nametanje rodne ideologije, Istanbulske konvencije, takozvanog zdravstvenog i građanskog odgoja i partijske kurikularne reforme protiv volje i interesa većine građana postalo je zabrinjavajuće. Krajnje je vrijeme da odgovrni pojedinci, državni dužnosnici i institucije postanu svjesni društvene dekadanse i zaštite društvo od daljnjeg rasula, srozavanja, propadanja i rapidnog nestajanja, a većinu građana zaštite od obespravljivanja i diskriminacije raznih pomodnih manjina, osobito onih s kojima, ili bez kojih, razvitak hrvatskog društva niti što dobiva niti što gubi. Oni su sami sebi svrha.

Struktura knjige satkana je u pet dijelova. U prvom dijelu knjige: Hrvatska izumire – Pristup aktualnim problemima, izneseni su egzaktni statistički pokazatelji o poteškoća¬ma i problemima s kojima su odgoj, brak, obitelj i hrvatsko društvo bremeniti. Riječ je o posljedicama višegodišnje zapuštenosti pronatalitetne politike. U posljednjih desetak godina Hrvatska sve brže izumire. Mortalitet je mnogo veći od nataliteta. Prirodni prirast stanovništva je negativan u svim županijama. Svake godine nestaje jedan grad. Sve je manje brakova, a sve više razvoda i neoženjenih samaca. Iseljavanje se nastavlja. Droga, dileri i narkomani veliko su zlo, raste kriminal i broj žrtava. Dileri su jedan od najvećih čimbenika trovanja mladeži i razaranja obitelji. Jedna stranka i pojedini zastupnici u Saboru predlažu legalizaciju konoplje kako bi se javno svatko mogao napušiti trave do mile volje (11/2022.). Pušenje i alkohol su među mladima jako rašireni. Jednu od najvećih ovisnosti, ako ne i s najtežim posljedicama kojima je opterećena mladež, uzrokuju kockarnice, razni automat klubovi, casina, kladionice. U njima se suludo troše vrijeme, novac i zdravlje. Ova vrsta ovisnosti i njene posljedice još uvijek u našem društvu nemaju adekvatan tretman, a žrtve su prepuštene same sebi. Pretjerano i nekontrolirano korištenje digitalnih medija također poprima zabrinjavajuću ovisnost. Jedan je problem u tomu što su u njima sadržaji uglavnom destruktivni i štetni, zatrovani antipedagoškim pesticidima i zloćudnim tvorevinama, a drugi što je ono postalo masovno i što počinje već u dobi od desetak godina pa i ranije. Djeca su najosjetljivija i najranjivija u toj dobi zbog čega mnoga doživljavaju ozbiljne stresove i psihičke traume s dramatičnim posljedicama.

U drugom dijelu: Određenje braka, obitelji i njene odgojne funkcije, analizirani su pokušaji homoseksualnih partnera i njihovi razlozi za revizionizmom braka kako bi mogli svoje veze nazivati brakom i izjednačiti ga s postojećim. Temeljni problem nije u tomu hoće li se njihova partnerstva legalizirati i dopustiti im ulazak u brak, nego je esencijalno antropološko pitanje, sukladno određenju što je čovjek, zapravo najumjesnije pitanje: Što je brak? Iz definicije braka temeljenoj na znanstvenim spoznajama i ljudskim pravima proizlaze određeni uvjeti koje zainteresirani za brak ispunjavaju ili ne. Ne može netko tko ne ispunjava uvjete, bez znanstvenog stupnja, tražiti u ime lažnih ljudskih prava i lažne diskriminacije da bude sveučilišni profesor. Ne može biti opravdan razlog za ostvarenje toga samo zato što netko to jako voli i želi. Stoga je bilo nužno utvrditi i odrediti što brak čini brakom i sukladno tomu što brak ne može biti. U tom kontekstu pojam i sadržaj braka su obogaćeni i zaštićeni od onih koji ga žele „osuvremeniti” nabacujući se na njega blatom i kaljužom. Suvremeni brak temeljen na prokušanim univerzalnim vrjednotama ima svoju čvrstu postojanost i budućnost. Isto tako s određenjem obitelji i njene odgojne funkcije postoje problemi u pravnom i moralnom smislu. Znamo da u praksi imamo različite tipove i modele obitelji. Sve ih prihvaćamo i podupiremo, bez obzira na njihove specifičnosti, ali smatramo nužnim i opravdanim stvarati cilj i ideal najbolje obitelji kojoj valja stremiti i nastojati je u što većoj mjeri i kvaliteti ostvariti. Razvedene obitelji zaslužuju višestruku društvenu pomoć i razumijevanje, ali one ne mogu biti ideal kojem trebamo težiti. Naš je ideal obitelj u kojoj će djeca živjeti s roditeljima, dobiti cjelovit odgoj od majke i oca, u kojoj će se ostvariti, biti voljeni, sretni itd. Međutim, javljaju se i takvi zahtjevi za organiziranjem obitelji koji se zasnivaju navrlo problematičnim, prijepornim i neizvjesnim osnovama prema kojima imamo opravdan skeptičan stav. Radi se o istospolnim partnerima ili zajednicama koje žele udomiti ili posvojiti djecu. Obitelj nastaje iz braka, a iz njega se rađaju djeca s kojom roditelji čine obitelj. Ako pojedinci to ne prihvaćaju, onda su njima ozbiljan problem ne samo „brak” i „obitelj”, nego i oni sami sebi. Oni ne vide, ili ne žele vidjeti, pedagoške, psihološke, sociološke i pravne prijepore i probleme koji ukazuju na veliku vjerojatnost mogućih nedopustivih i štetnih posljedica za djecu i njihov zdrav razvitak u takvim za-jednicama. Pomodarstvo liberalističkih i raznih štetnih LGBTIQ seksualnih orijentacija usmjereni su protiv tradicionalnog braka, obitelji i građanskog morala. Europski centri političke moći sa svojim satelitima pokušavaju potisnuti univerzalne vrijednosti. Nenormalno ponašanje na području spolnosti proglašavaju normalnim, pozitivno negativnim, destruktivno konstruktivnim, štetno korisnim.

Uzroci zanemarivanja i razaranja braka, obitelji i odgoja treći su dio knjige. U ovom dijelu obrađena je tematika: Obitelj i odgoj u raljama totalitarne političke isključivosti, Proturječnosti različitih odgojnih činitelja, „Odgoj” za slobodu raspadanja ili pandemija popustljivog odgoja, „Pravo” žene na abortus i pravo djeteta na život, Ne Istanbulskoj konvenciji, Zašto vlastitu djecu ne žele, a tuđu hoće, Neznanstvenost i zablude rodne ideolo-gije i LGBT orijentacija napad su na ljudski razum, brak, obitelj i život. Većina odgojnih i obiteljskih problema unatrag nekoliko desetljeća imaju uporište, uvjetovani su i proizišli su iz društvenih odnosa koje su diktirali politički režim i njegova vrhuška. Etatistički partijski sindrom bivšeg totalitarnog režima manipulirao je ne samo s odgojem i obrazova¬njem. Indoktrinacija je, bez prava i slobode građana, bila alfa i omega, temelj i sredstvo za razvitak takvog društva. Državni odgoj u edukativnim ustanovama, medijima, kulturi, znanosti, bio je na suprotnoj strani od većine građana i obitelji, njihovih interesa i vrijed¬nosnog sustava. Odgoj bez odgoja, bez univerzalnih vrjednota, moralna anarhija, pedagoški karcinom ili „Odgoj” za slobodu raspadanja bili su vrlo prepoznatljivo obilježje toga vremena. Kolika j e efikasnost bila i u kolikoj su mjeri ostvarena takva nastoj anj a s obzirom na masovni pasivni otpor drugo je pitanje, ali dovoljno govore činjenice o urušavanju i nestajanju takvoga jednoumnog sustava i retrogradnog djelovanja.

Četvrti dio knjige, Pretpostavke ostvarivanja odgojne funkcije obitelji, sadrži pedagoški sustav vrijednosti kojem je svrha implementacija u praksi, u svakodnevnom od¬goju djece u obitelji i drugim odgojnim ustanovama. Obrađeni su Ljubav kao temelj odgojne funkcije obitelji, Primjeri kao najdjelotvorniji činitelj odgoja, Skladni odnosi i zahtjevi, važnost Autoriteta roditelja i odgojitelja, Odgoj za slobodu odricanja i vladanja sobom te neki rezultati istraživanja prikazani u Realizaciji teorijskih pretpostavki uspješnog odgoja u praksi. Ovi sadržaji zaista mogu unaprijediti obiteljske odnose, oplemeniti i obogatiti rad roditelja s djecom, uvelike pridonijeti cjelovitom odgoju djece, ne samo u obitelji, učvrstiti brak i obitelj, učiniti odgoj efikasnijim, plodonosnijim, radosnijim i svrsishodnijim. Ako roditelji nisu dovoljno o tomu educirani, neće moći uspješno odgajati. Onaj tko nešto nema, ne može to dati ni drugima. Stoga je uloga i obveza državnih ustanova, a osobito škola, da na tom području rade s roditeljima kako bi što uspješnije odgajali svoju djecu i pripremali ih za život, a djeca ostvarila svoje individualne interese i bili korisni graditelji zdravog društva po mjeri čovjekova dostojanstva. Zbog nepoznavanja i nedostatka ovih temeljnih obiteljskih vrjednota u odgoju, zbog nepripremljenosti mladeži za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo i zbog neodgovornosti onih koji su profesionalno zaduženi za ovu tematiku, imamo silne probleme. Naravno, to nisu jedini uzroci izuzetno lošeg stanja, ali su dominantni i generiraju nove poteškoće.

U petom dijelu, Građanska prava i sloboda, obrađeni su mnogi primjeri narušavanja ljudskih prava i sloboda s nekih značajnih područja čovjekova svakidašnjeg djelovanja, kao što su društveni odnosi, građanska prava, školstvo, odgoj i naobrazba, ugroza vjerskih prava i sloboda, zdravstvo, tiskovni i elektronički mediji, politika. Ovdje je riječ o raznim manipulacijama i dezinformiranju medija; o parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima, o uvođenju takozvanog zdravstvenog i građanskog odgoja; o ideološkoj i antihrvatskoj tzv. Cjelovitoj kurikularnoj reformi; o štetnim nastojanjima nekih civilnih društava; o političkim malverzacijama i krađi referenduma građana; o ne-poštivanju i gušenju vjerskih sloboda, o saborskim izglasavanjima i donošenju štetnih zakona; o lažima i manipulacijama o stvaranju samostalne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, o klevetama i napadima na Katoličku Crkvu, o nedopustivom ponašanju Srpske pravoslavne Crkve, o pismu srpskog patrijarha Irineja papi Franji protiv kardinala A. Stepinca i Hrvatske, o pismu HBK-a patrijarhu Irineju, o indoktrinaciji hrvatske mladeži, o Apelu hrvatskih intelektualaca za slobodom povijesnog istraživanja, o Pariškoj izjavi europskih intelektualaca, o destruktivnom djelovanju Europske unije, o Marakeškoj konvenciji i invaziji migranata na Europu, itd. U svim ovim segmentima vrlo različitih društvenih područja, subjekata i njihova raznolikog djelovanja nešto je ipak zajedničko i isto što ih čvrsto povezuje, a to su njihova subjektivnost i isključivost, manipulacije u radu, diletantsko propagiranje lažnih prava i sloboda kojima ne poštuju, narušavaju i gaze istinska ljudska prava i slobodu drugih građana koji su zaštićeni Općom deklaracijom o ljudskim pravima UN-a, Deklaracijom o pravima djeteta UN-a i Konvencijom o pravima djeteta UN-a, Ustavom RH i drugim aktima. Zbog toga je hrvatsko društvo poprimilo patološke razmjere agresivnosti i destruktivnosti te s druge strane apatičnosti i društvene anemičnosti. Mediji snose veliki dio odgovornosti za takvo stanje. Kultura laži, neprofesionalnost, govor mržnje i nesnošljivosti nerijetko su glavna sredstva komunikacije u tiskovinama. Mnogi mediji su nesamostalni i ovisni. Onaj tko materijalno ovisi o drugom nije slobodan. Novinar koji nije slobodan, taj je poslušnik bez vlastitog mišljenja i stavova te je sluga mediokritetstva, nestručnosti i cenzura koje mu diktira i kojima ga veže ili ucjenjuje neprikosnoveni gazda, po onoj „Veži konja gdje ti aga kaže”. Zbog toga su tiskani mediji doživjeli strašnu krizu. Nekima je naklada prepolovljena, a mnogi su u još goroj i težoj situaciji. Senzacionalistički pristup, manipulacije i dezinformacije idu jedno vrijeme, ali prije ili poslije istina i naplata „ludosti” dođu na svoje. Potkupljeno i korumpirano novinarstvo nema perspektivu. Ono je kratkoga daha. Na duže staze osuđeno je na vegetiranje ili propast. Sva sreća da u nekim medijima još uvijek postoji kadrovska kritička masa zdravog tkiva koje obećava i potiče zdravije odnose u društvu.

Neke dijelove ove knjige u kojima su naglašene snažne kritičke opservacije smatrali smo nužnim i primjerenim negativnim pojavama i stanjima, prijepornim i nemoralnim trendovima pojedinaca i određenih skupina koji opterećuju hrvatsko društvo, njegov razvitak i budućnost. Bez kritike i mijenjanja postojećeg neće biti boljeg društva. Konformizam ne vodi naprijed. Moralni imperativ ne obvezuje samo autore ovakvih sadržaja da se bore i iniciraju promjene, nego i sve one koje ova problematika zanima i koji bi htjeli da ona bude vidno drugačija i kvalitetnija. Roditelji, odgojitelji, učitelji, nastavnici, profesori, studenti, javni djelatnici, političari, svi zainteresirani za odgoj djece i mladeži, za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo, za stvaranje zdravog društva ne smiju biti samo konzumenti pedagoških i društvenih vrjednota, nego i promicatelji i nositelji promjena. Odgovoran čovjek ne smije prepustiti i očekivati da to čini netko drugi umjesto njega i drugima predbacivati što su učinili, nego poduzeti sve što je u njegovim mogućnostima da on postane subjekt promjena! napretka. Neka za to bude poticajna vodilja i velika misao američkog predsjednika Johna F. Kennedya: „Ne pitajte što zemlja može učiniti za vas, već što vi činite za nju“. U tom kontekstu svatko bi se od nas ponaosob trebao upitati što ja ili što mi činimo za odgoj djece, za adolescente i mladež, za njihovo zdravo odrastanje, za brak, obitelji i odgovorno roditeljstvo, za pronatalitetnu strategiju, za razvitak i opstanak nacije, za zaštitu od ovisnosti i nastranosti, za eliminaciju nepravdi i kriminaliteta u društvu, za duhovne i kulturne vrjednote, za očuvanje dječjih i ljudskih prava i slobode, za odgovorno ponašanje i izvršavanje građanskih dužnosti i obveza – za boljeg čovjeka i Domovinu?

Stoga sam autor je nastojao da ova knjiga bude što konkretnija i bliža praksi, da je obogaćuje i da joj služi. Pisana je tako da riječima bude tijesno, a mislima i aktivnostima neograničeno široko. Iskreno se nadamo da nam svima može biti poticaj, pomoć i od koristi u odgoju djece i mladeži kao i u izgradnji humanijeg, zdravijeg, pravednijeg, poštenijeg, demokratičnijeg, moralnijeg, bogatijeg, ljepšeg i prihvatljivijeg društva od ovoga postojećeg koje je opterećeno mnogim slabostima i nepravdama. Sumnje, preispitivanja, kritike, traženje, otkrivanje i branjenje istine štite postojeća dobra i anticipiraju šire horizonte spoznaja, nove vrijednosti, kvalitetnija rješenja i sigurniji put u bolji život. Istina oslobađa, bez nje sve je varka i obmana, sve bi bilo isprazna besmislenost i čisti nihilizam. Istina je vrijedna svakoga truda. Živjeti s njom mogu samo oni koji su odgovorni i samokritični, koji poštuju i štite vrijednosni sustav, ljudska prava, čovjeka i njegovo dostojanstvo, poručili su predstavljači knjige i autor mr. sc. Ivica Đaković.