Predstavljena knjiga „Tko je ubio Zvonka Bušića“

Posjetitelji su na samom početku imali priliku čuti posljednji razgovor Zvonka Bušića i Tihomira Dujmovića te njegov osvrt na Bušićevo promišljanje koje je napisao u knjizi. Tihomir Dujmović u knjizi „Tko je ubio Zvonka Bušića“ donosi zbirku dokumenata, novinskih napisa, sudskih analiza i autentičnih fotografija koje do sada nisu nikad objavljene o najpoznatijem hrvatskom političkom zatvoreniku koji je u zatvoru proveo 32 godine. Knjiga kronološki prati otmicu, suđenje, zatvorske dane, borbu za puštanje, bijeg iz zatvora i napokon dolazak na slobodu.

Nepoznate relacije sa suđenja, te zatvorskih dana su potkrijepljene i brojnim do sada neobjavljenim fotografijama, tako da ova knjiga donosi čak i ekskluzivne fotografije iz zrakoplova, snimljene tijekom otmice. Prikazane su nikad publicirane informacije o otmici zrakoplova, lecima koje je Julienne Bušić bacala sa zagrebačkog nebodera, potom i tekst Deklaracije o Hrvatskoj koju je napisao Bruno Bušić, a koju su za vrijeme otmice zrakoplova objavili najveći svjetski mediji jer je to bio jedini zahtjev.

Dujmović je kazao kako je knjiga nastala kao neka vrsta libreta za istoimenu predstavu koju je scenski adaptirao Robert Kurbaša, te u njoj glumi s Anom Vilenica i to zahvaljujući Julienne Bušić koja im je otvorila arhivsku građu Zaklade Zvonka Bušića. To su fotografije, dokumenti i novinski članci koje ona pomno skuplja više od 40 godina, i kako je kazao Dujmović, pravi rudnik informacija o kojima hrvatska javnost, na žalost, ništa ne zna.

Rijetko tko zna da je sudac kod izricanja presude Zvonku Bušiću rekao da ga ne smatra teroristom, da je bomba kad ju je policija izvadila iz poštanskog sandučića zahvaljujući nevjerojatnoj nepažnji, ispala iz tog sandučića sa visine od dva metra i kotrljala se po Grand Central Station u New Yorku i da nije eksplodirala, da je kod deaktiviranja prekršeno more obaveznih pravila koja se jednostavno moraju poštivati – ispričao je Dujmović.

Njihova akcija otmice aviona je imala samo jedan cilj, a to je da se svijetu pokaže istina o situaciji u Jugoslaviji i teroru koji se radi nad Hrvatima, uključujući i ubojstva stotinjak političkih emigranata. Otmicom zrakoplova željelo se postići da se Deklaracija koja govori o Hrvatskoj istini objavi u svim velikim svjetskim novinama. To nije bio nikakav terorizam- rekao je Dujmović i dodao kako u otmici nije bilo korišteno oružje, a u sudnici kao svjedoci u korist Zvonka i Julienne pojavili su se oteti putnici, što je prvi i jedini takav slučaj.

Oni su tijekom otmice objašnjavali putnicima hrvatsku priču, uvjerili ih da će sve biti u redu i da se ne radi o terorizmu. Ideja je bila bacati letke iz aviona iznad New Yorka, Chicaga, Parizai Londona, što se i dogodilo te je to bio veliki poraz Jugoslavije. Plan je bio letke baciti i iznad Zagreba i Splita, ali onda je jugoslavenski vrh na čelu s Titom rekao da ako zrakoplov uđe u jugoslavenski zračni prostor oni će ga srušiti. Zato se taj zrakoplov spustio u Parizu, Zvonko je tada dobio informaciju da su mediji objavili Deklaraciju o položaju Hrvatske te se otmica odmah prekida – prepričavao je Dujmović.

Zvonko Bušić nije imao namjeru nikoga ubiti, a znamo da je namjera terorista prvenstveno da ubiju. Ovdje nema ideje ubojstva. Bušić je policiji triput objasnio što se nalazi u improviziranoj eksplozivnoj napravi, a ponavljam zanimljivo da je lonac s napravom ispao na pod više puta i nije eksplodirao jer ona nije ni bila napravljena da eksplodira. Oni su uzeli tu napravu i odnijeli je na 35 kilometara udaljeno mjesto za razminiranje i četiri sata kasnije, nakon svega, dolazi do eksplozije pod uvjetima koji su potpuno neobjašnjivi. Ispostavilo se da je procedura kršena, da nije bilo zaštitne odjeće, taj nesretni policajac stradao je nažalost slučajno jer je otišao tamo nepozvan – kazao je Dujmović i dodao kako ga je Zvonko nosio na duši cijeli život, a kasnije je i osnovao zakladu za školovanje njegove djece.

Pričajući o Zvonku Bušiću, Dujmović se dotakao Nelsona Mandele kojeg svijet slavi kao heroja. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir, a njegov pokret odgovoran je za čak 220 terorističkih akcija. Dizali su u zrak cijele zgrade i ubijali nevine ljude, a danas su ikone borbe za slobodu- rekao je Dujmović i dodao da je Zvonka Bušića ubila je hrvatska nezahvalnost, teza i pitanje koje se postavljalo svih pet godina njegove slobode, je li terorist ili domoljub. Činjenica je da su ga antihrvatski mediji teretili više nego američki. Činjenica je i da nitko za Hrvatsku nije odležao 32 godine i to je njegova nedostižna žrtva – zaključio je Dujmović.