Pepelnica na Šubićevcu.
Danas, na Pepelnicu ili Čistu srijedu ulazimo u liturgijsko vrijeme korizme. U ovoj svetoj jubilarnoj Godini nade započeli smo korizmu kao hod nade. U ovoj godini Papa nas poziva da budemo hodočasnici nade u svojim životima. Najvažnije hodočašće koje možemo poduzeti je ono u dubinu našega srca. To je ujedno i najteže hodočašće. I ne može se dogoditi bez molitve da nas dobri Bog učini ljudima nade. Nade koja ne postiđuje. Nade koja doduše nema sva rješenja ni sve odgovore, ali nas podržava da ne odustanemo od traženja rješenja i odgovora.
Korizma nam želi pomoći u shvaćanju i prihvaćanju Kristovog pashalnog otajstva kao izvora našeg spasenja, ali ujedno svaki Kristov učenik treba molitvom, primanjem sakramenata, odricanjem od zla i grijeha, a vršenjem volje Božje u svom životnom pozivu rasti sam u dobru i pomoći drugima u tom rastu.
Na čistu srijedu pepelom se posipa vjernike u obredu pepeljenja. Svećenik u svakoj crkvi, u okviru redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagoslivlja pepeo na pladnju, te u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posipa po glavi nekoliko trunaka pepela. Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od palminih, maslinovih ili drugih grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se želi istaknuti kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” ili drugačijim pozivom: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”
Koračajmo zajedno kao hodočasnici nade kroz ovo sveto korizmeno vrijeme promišljajući dublje o Kristovoj žrtvi za nas.
Krepost nade jača našu vjeru i pouzdanje u Boga.
