U noći s 3. na 4. listopada 1226. god siromašak iz talijanskog gradića Asiza, Franjo Bernardone, pridružio se vječnoj slavi našega Oca. Zbog te velike radosti cijela se franjevačka obitelj u franjevačkom samostana sv. Ante na Šubićevcu, i svi koji se tako osjećaju, okupili kako bi to proslavila sudjelujući otvorena srca u Obredu preminuća sv. Franje koji se još zove Memoria Transitus – spomen smrti Franje iz Asiza. Svetu misu je predvodio fra Ivo Rastočić, župni vikar u Gospe van Grada. Nakon mise je uslijedila večernja molitva i obred preminuća sv. Franje kojeg je predvodio gvardijan i župnik fra Mario Radman.
Sv. Franjo obolio je teško od mnogih bolesti, iscrpljen pokorom, opečaćen Kristovim ranama Franjo smjerno očekuje smrt. Nalazi snagu i raširenih ruku kliče: „Dobro mi došla, sestro moja smrti!“ Zatim traži od braće da ga prenesu u Porcijunkulu. Ondje zamoli da mu iz Ivanova Evanđelja (Iv 13, 1-15) pročitaju Isusov oproštajni govor i izvješće o pranju nogu. Potom braći razdijeli komadiće kruha. Zatraži da ga polože na zemlju gologa, raširi ruke kao na križ.
Braća mu pjevaju „Pjesmu stvorova,“ te s njima otpjeva psalam 142. I Franjo preminu navečer 3. listopada 1226, u dobi od 44 godine. Ostade među njegovom braćom sjećanje njegova prijelaza k Ocu na nebo, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju.
Sam obred sastoji se od izvješća sv. Bonaventure, navještaja Evanđelja, pjevanja psalma “Glasom svojim vapijem Gospodinu” koji je Franjo pjevao prije nego je preminuo, homilije, izviješća brata Ilije, vjerničke molitve i blagoslov sa relikvijama sv. Franje.
Lijepo bi bilo kad nam franjevaštvo ne bi bilo samo dodatak našemu životu nego zaista duboko iskustvo života s Bogom koje će se odražavati i na naš život u bratstvu i molitvu i odnos prema asistentima, a posebno prema Franjevačkoj mladeži.
[embedsocial_album id=”ea57eb3d33b90e6736e7ad1930cb723737a03218″]
Dana 04.10. 2020., na svetkovinu Sv. Franje Asiškog, održana su primanja i obećanja Frame Šibenik-Šubićevac pod geslom “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” Ps 119, 105
Za primanja i obećanja smo se duhovno pripremali sudjelujući na trodnevnici u čast Sv. Franji.
Nakon procesije uz svijeće započela je svečana sveta misa koju je predvodio fra Lazar Perica, župnik u Bilicama uz koncelebraciju fra Ive Rastočića, župnog vikara u Gospe van Grada, fra Maria Radmana, gvardijana i župnika koji je vodio obrede primanja i obećanja.
Deset framašica je prvi put izreklo svoje “Evo me”, a petero framaša je obnovilo svoje obećanja. Tim činom obnovili smo svoj krsni savez s Bogom, obećali posvetiti svoju mladost Kristu kroz godinu dana i odazvati se na svaki poziv dobra…
Nakon završetka svete mise druženje se nastavilo u samostanskoj dvorani.
Frama Šibenik-Šubićevac ove godine obilježava deset godina. Počeci sežu u jesen 2010. godine kada se nekolicina mladih okupila na framaškim susretima, uz duhovnu asistenciju fra Damira Ćire Čikare.
Zahvaljujemo bendu mladih iz Bilica, članovima OFS-a i drugih bratstava te svima ostalima na dolasku i podršci
Franjo, siromašak iz Asiza, vječni zaljubljenik u Krista, s nebeskih visina sigurno je s velikom radošću promatrao obilježavanje njegove svetkovine u župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu.
Nikad nije tražio slavu ovoga svijeta, tražio je i osvajao duše za Krista. Sve do danas, već više od 800 godina osvaja mnoga srca i u njima pali plamen ljubavi za brata čovjeka, sve stvoreno, a iznad svega za Stvoritelja.
Zapalio je tako i srca mladih sa Šubićevca koji su prihvatili njegov poziv na život u jednostavnosti, malenosti, poniznosti, ljubavi … djetinjoj zanesenosti i radosti. Upravo su ti mladi, na dan obilježavanja njegove svetkovine, izrekli svoj „Evo me“, obnovili svoj krsni savez s Bogom, obećali posvetiti svoju mladost Kristu i odazvati se na svaki poziv dobra… Odlučili su slijediti Krista putem kojim je koračao i sveti Franjo svjesni da je tim putem moguće koračati jedino osluškujući Božje riječi. Zato su i za geslo izabrali riječi iz Psalma 119, 105 „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“.
Obred primanja u Franjevačku mladež i svečana obećanja predvodio je fra Mario Radman, njihov duhovni asistent, a svečano Euharistijsko slavlje predslavio je nekadašnji đakon na Šubićevcu, fra Lazar Perica, danas župnik u Bilicama, u koncelebraciji s fra Ivanom Rastočićem, župnim vikarom u Gospe van Grada.
U svojoj propovijedi, na sebi osebujan način, oslikao je Franjin karakter, njegovu malenost, neprestanu želju natjecati se s najmanjima, biti što manji. To je čovjek veći od života, prepun ljubavi. On je kao mjesec, kao orjentir, dalek… otišao je daleko od nas, Bog mu je dao toliko milosti da nam bude primjer, da nas privlači. Svi koji slijede sv. Franju neka posvijeste sebi da slijede jednog predivnog čovjeka, koji nije popularan u društvu, koji nikakvog sjaja nema na sebi, ni ljepote da bi se čovjek zagledao u njemu, poput Krista je, ali iz tog čovjeka izvija ljubav, silna ljubav koja traje, koja osvaja, ljubav koja nas goni usprkos tome što smo slabi ljudi. Ne nudi Franjo ništa jednostavno, ni ugodno, ni fino, naprotiv nudi dosta toga teškoga ali kroz to će te doći do Zvijezde, do jedne velike Zvijezde, do samog našeg Gospodina Isusa Krista, poručio je fra Lazar framašima, ali i cijeloj župnoj zajednici.
Samoj svetkovini sv. Franje prethodila je trodnevna duhovna obnova koja je započela cjelodnevnim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Bio je to poziv da u ovom užurbanom vremenu u kojem živimo, odvojimo malo vremena, padnemo na koljena i u tišini svoga srca posvijestimo sebi činjenicu:
Isus je zaista živ i nalazi se ovdje! On me istinski ljubi i želi biti samnom kroz sve dane moga života!
Poziv je to da poput Franje otkrijemo ljubav prema Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, da otvorimo oči srca da uistinu možemo prepoznati Isusa skrivenog u komadiću posvećenog kruha i da ga ljubimo poput sv. Franje izgovarajući njegove riječi:
“O divne li veličine i neshvatljive počasti! O uzvišene poniznosti! O ponizne uzvišenosti, da se Gospodar svega, Bog i Sin Božji, toliko ponizi da se radi našega spasenja sakrije pod neznatnim likom kruha! Pogledajte, braćo, Božju poniznost i izlijte pred njim svoja srca. Ponizite se i vi, da vas on uzvisi. Ništa, dakle, svoga nemojte zadržati za sebe, da vas cijele primi onaj, koji se vama cio predao.”
Euharistijsko slavlje toga, kao i idućeg dana predslavio je fra Mario Radman, gvardijan i župnik koji je i blagoslovio novi zavjetni kip sv. Franje. Bila je ovo prigoda da vjernici u propovijedi čuju o životu sv. Franje, o veličini ovoga sveca koji je svojim životom pokazao da i griješni čovjek, kakav je i sam bio, može, obuzdavajući svoje želje i misli, živjeti Evanđelje, slijediti Krista i postati Drugi Krist.
Trećeg dana, na dan preminuća sv. Oca Franje, kad je ovaj svetac nad svim svecima radosno, kao što je i živio, preselio u vječni Očev Dom Euharistijsko slavlje predslavio je mladomisnik fra Ivan Rastočić.
Franjinim zanosom ovaj mladi svećenik gorio je navještajući Božju Riječ. Grmile su crkvom njegove riječi:
„Vidite Krista prisutnoga ovdje na Oltaru, u Euharistijskim prilikama i u osobi svećenika, i u narodu Božjem gdje su dvojica ili trojica u Njegovo ime, On je s njima i u molitvi Crkve. Vidite ga svugdje oko nas. On nas nikada napustiti neće!“
Krist nas neće napustiti, ali potrebno je da i mi svučemo starog čovjeka i obućemo novog. I zato fra Ivan i upozorava i očeve i majke i mlade da žive poput sv. Franje, da budu ljudi perspektive, a ljudi perspektive možemo biti samo ako smo uronjeni u Krista i svjedočimo za Krista, ako živimo sakramentalni život poput sv. Franje, ako ga promatramo kao uzor kojeg želimo nasljedovati.
Čitavu propovijed može se poslušati na youtube kalanu župe i samostana.
Nakon Euharistijskog slavlja, Obredom preminuća Serafskog oca Franje – Memoria Transitus, kojeg je predvodio fra Mario, prisjećali smo se posljednjih trenutaka Franjinog ovozemaljskog života. Duša koja ljubi, koja s punim povjerenjem svoj život polaže u ruke svoga Stvoritelja ne osjeća strah dok očekuje smrt, već osjeća radost zbog skorog susreta s onim koji je izvor ljubavi, koji je sama Ljubav.
Franjo nas ne uči samo kako živjeti, Franjo nas uči i kako umrijeti.
I zato, nasljedujmo ga, molimo i utecimo se njegovom zagovoru i zagovoru Blažene Djevice Marije koju je toliko ljubio.
[embedsocial_album id=”61d7f68744cfb2f2e1466c67c56fe5cc2dbe85bf”]
