Devetnica svetom Anti, zaštitniku župe i samostana na Šubićevcu, uvodi nas u samu svetkovinu svetog Ante kojeg slavimo 13. lipnja kad obilježavamo njegovog prelazak s ovoga svijeta u krilo Očevo. Ovi dani, dani su molitve, priprave i predanja, to su dani u kojima nam je zaroniti u dubine našeg bića, zagledati se u svoju nutrinu, suočit se sa svime što nas dijeli od Gospodina i to odbaciti.
Svetog Antu, sveca cijeloga svijeta, Bog nam je darovao, ne samo da ga štujemo, da nam isprosi kod Gospodina ispunjenje naših zemaljskih želja već prvenstveno da, slijedeći njegov primjer, oblikujemo svoj život, da ga nasljedujemo u njegovim krepostima.
Molitvom krunice i pobožnošću sv. Anti, svakog dana devetnice, sabirali smo svoje misli kako bi u sabranosti i zajedništvu vjere pristupili slavljenju euharistije, najvećeg dara koji je Bog ostavio čovjeku.
Prva tri dana devetnice misna slavlja predslavili su svećenici Samostana sv. Ante na Šubićevcu, fra Mario Radman, župnik i gvardijan, fra Ante Bešlić, župnik Meteriza i fra Lazar Perica, župnik Bilica, koji su svaki na svoj osebujan način upozoravali, korili, naučavali narod kao dobri pastiri čuvajući svoja stada.
Iduća tri dana devetnice, duhovnu obnovu predvodio je isusovac pater Ike Mandurić progovarajući o temelju kršanskog života, temelju na kojem sve počiva. Progovorio je o ljubavi – ljubavi kojom Bog stvara, ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka, ljubavi koja bi po Božjem naumu trebala prožimati svako ljudsko biće prelijevajući se na sve stvoreno.
Glavni ljudski problem nepoznavanje je Boga, Njegove neizmjerne ljubavi kojom ljubi svoju djecu, ljubavi koja nadilazi svaku njegovu bol i tugu zbog ljudskih propusta i grijeha, ljubavi koja je uvijek spremna praštati, ljubavi koja nas nikad ne napušta.
Kad sve to shvatimo i postanemo svjesni svoje nemoći, svoje ograničenosti, ovisnosti od Boga, počinje naša potraga za Njim. Današnji svijet u svojoj oholosti teško to može prihvatiti, ali moramo biti svjesni da je poniznost put mudrosti i da je to jedini put spasenja.
Kad se zagledamo u Božju ljubav u nama se razvija strahopoštovanje, strah, ali ne strah od Boga već strah da ne povrijedimo Boga, da ne povrijedimo Ljubav. To je znak da Boga ljubimo i da nam je to sveto, a onda i naš život postaje svet. Tada neprestano tragamo da bi otkrili kako je Bog zamislio naš život i da učinimo sve da se ostvari Božji plan, da se ostvari sav potencijal naše svetosti. Nema većeg izazova u životu i upravo to su prepoznali sveci i oduševili se. Prepoznali su da je to tako lijepo, dragocjeno, da Bog ima prekrasne planove, tragali su sa željom da surađuju u Božjem naumu kako bi se ljepota njihove duše ostvarila u ovom životu, a zabljesnula u punom sjaju u vječnosti.
Sve ove riječi o ljubavi, koje je uputio okupljenom narodu, kroz ova tri dana pater Ike, dobile su puninu svoga značenja u susretu sa živim Kristom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Klanjanje pred Presvetim predvodio je pater Ike, a pjesmom je klanjanje animirao bend „Talita kum“.
Prošlo je sedam dana devetnice, završila je duhovna obnova koju je predvodio pater Ike, a duhovnu obnovu nastavio je predvoditi pater Arek Krasicki.
A šta je nama činiti?
Hoćemo li se zadržati samo na emocijama, na ugodi koju smo osjetili sudjelujući na duhovnoj obnovi i vratiti se uobičajenom životu išćekujući nastavak devetnice ili neku drugu prigodu za duhovnu obnovu. Ili ćemo napraviti iskorak, odvažiti se za život s Bogom, moliti za poniznost i mudrost, oduševiti se za Božju ljubav i uzvatiti ljubavlju Bogu, blližnjemu i svemu stvorenom.
Na nama je odluka da, uživajući slobodu djece Božje, odaberemo ono naizvrsnije.
[embedsocial_album id=”a30e857527d5cec0ba2d11a0f6a872cca9d1a506″]
