Čitanje Biblije „od korice do korice“. Korizma 2025.

Dana 13. ožujka 2025. godine, nešto iza 22:00 sata, Šubićevcem su odjekivala zvona, a u crkvi Sv. Ante Padovanskog čitali su se zadnji reci Biblije: „I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!“ (Otk 22,6-7)

„Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi. Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!
Milost Gospodina Isusa sa svima!“ (Otk 22,16-21)

On ubrzo dolazi, a mi, mi dok čekamo dolazak Gospodinov – što nam je činiti? Što nam je činiti da dospijemo u Njegov zagrljaj, u krilo Očevo na svršetku naših ovozemaljskih dana? Čuvati nam je proroštva knjige života, ništa nadodati, ništa oduzeti. A kako proroštva knjige života čuvati? Upoznati nam ih je, razmatrati ih, neprestano nam je prebirati Riječ Božju i živjeti je.

Kao poticaj za upoznavanje i nasljedovanje Riječi Božje, u našoj Župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu u Šibeniku, već šestu godinu za redom, od prve korizmene nedjelje, danonoćno, tijekom pet dana, čitamo Bibliju „od korice do korice“.

Prvi čitač, kao i svake godine bio je naš župnik fra Mario Radman koji nas je Knjigom postanka uveo u ovo milosno vrijeme korizme kad je naša crkva bila neprestano otvorena za slušatelje i čitatelje Riječi Božje.

Za ambonom, sa šalom oko vrata, simbolom zajedništva, redali su se čitači, njih oko devedesetak. Bilo je onih koji sudjeluju u ovom projektu od prve godine ali i oni koji su nam se tek ove pridružili. Bilo je onih vještih čitanju, ali i onih manje vještih, sramežljivih, samozatajnih, tihih, glasnih, brzih, usporenih, bilo nas je različitih, ali kod sviju se osjećala radost, radost sudjelovati, radost zajedno osluškivati što to Bog svakom od nas, na početku ove Korizme, poručuje.

Važnost ovog projekta je, u prvom redu, drugovanje s Božjom Riječju, ali i otkrivanje da nas Bog, i pored naših različitosti, povezuje i upućuje jedne na druge, da pred nas, i u ovom projektu, stavlja situacije u kojima moramo jedni druge podržavati, prihvaćati, opraštati, surađivati, prilagođavati se pa makar to bilo, često, i na našu štetu.
Sve su to izazovi koje pred nas stavlja Gospodin da uvidimo da jedni bez drugih ne možemo, da ovaj projekt kao i sve projekti u našem životu ne možemo ostvariti ako ih ne gradimo zajedno. Da u zajedništvu s braćom i sestrama, zagledani u Gospodina, okrijepljeni njegovom Riječju, slijedimo njegov put, put istine i ljubavi.

Riječi koje smo ovih dana čitali poručuju nam da možemo jedino u Njemu naći svoju veličinu i puninu. Poručuju nam – radujte se, budite maleni, budite hodočasnici nade, hodite naprijed u Crkvi koja putuje prema Nebu. Poručuju nam da molimo srcem, da budemo živa molitva, da ljubimo jer samo ljubavlju možemo dosegnuti ono što je u vječnosti. Neka naš život bude ukorijenjen u vječnoj ljubavi Božjoj. Prepustimo se Duhu Svetom, vječnom titraju Očeve i Sinove ljubavi, on će vas voditi k punini života koji ne prolazi i koji nema kraja.

Na nama je da nastavimo osluškivati Božje riječi, da se pripremamo za njegov dolazak kako bi bez straha mogli zavapiti: „Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22, 21)

Tekst: Mirjam Tomljanović, OFS-a