U crkvi Sv. Ante Padovanskog u Šibeniku, 3. lipnja 2022. godine, svečanim euharistijskim slavljen obilježen je posebno milosni događaj za župu, samostan i cijelu biskupiju. Otac biskup mons. Tomislav Rogić blagoslovio je relikvijar s dio kosti sv. Ante, zaštitnika Franjevačkog samostana i Župe sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu.
To neprocjenjivo blago, Božjom milošću stiglo je u našu župu i time je ostvarena nada fra Maria Radmana, gvardijana i župnika da će ova samostanska zajednica jednog dana biti u prilici dati na pobožno čašćenje, vjernicima Krešimirovog grada, relikviju Sveca cijeloga svijeta. Relikvija je dugo godina bila u posjedu svećenika fra Antonia Lanzi koji ju je dobio na dar za svoje svećeničko ređenje od „svetog asiškog biskupa“ mons. Gorettija koji mu je time iskazao veliku čast i povjerenje. S obzirom na svoju životnu dob i kako relikvija više ne bi bila skrivena od očiju vjernika, odlučio ju je predati na javno čašćenje. Baš tada se nebeskom providnošću dogodio spoj između Rima i Šibenika te je fra Antonijo to dragocjeno blago predao braći u šibenskom franjevačkom samostanu.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je otac biskup Tomislav Rogić u koncelebraciji s fra Markom Mršom, provincijalom franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Mariom Radmanom, gvardijanom i župnikom, fra Šimunom Markulinom, prof. na KBF u Splitu i braćom svećenicima iz samostana.
U svojoj homiliji biskup navodi: „Okupilo nas je izlaganje svečeve relikvije na javno štovanje. Što nam uopće znače relikvije svetaca, njihovi zemni ostaci? Zašto ih izlažemo? Zašto se pred njima molimo? Na što nas one upućuju?
Čašćenje relikvija izrasta iz vjere da su sveti mučenici ali i drugi sveci, u slavi s Gospodinom, pa i ostaci njihova tijela, posreduju zajedništvo vjere s Nebeskom Crkvom. Čašćenje relikvija ne vraća nas u svečevo vrijeme nego nas unosi u njihovu vječnost, u slavu koje su oni dionici. Relikvije tako čuvaju trag svetosti u Crkvi, žudnju za Božjom slavom, sigurnost da smo se po vjeri, u zajedništvu sa svetima, ujedinili. Ako su sveci spomenici u vječnosti, u vremenu onda se i njihove relikvije ne mogu promatrati izvan tog okvira vjere. Tako svjedoči fra Ante Crnčević pišući o relikvijama, čašćenju relikvija.
Relikvije nas, dakle upućuju na vječnost koju su sveci ostvarili, a nas potiču da težimo za vječnim životom. Relikvije su u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog štovanja i pažnje jer su tijela svetaca i blaženika, koja čekaju uskrsnuće na ovoj zemlji, bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti koju je Crkva priznala beatifikacijom i kanonizacijom, proglašenjem blaženim i proglašenjem svetim. Dakle, relikvije sv. Ante i nas upućuju na njegov život, na njegovu vjeru, na vječnost koju je ostvario. Zapravo da bi to mogli slijediti moramo se zagledati u život sv. Ante koji je toliko znakovit i oslikava Božju providnost u svečevu životu, Božje planove s ljudima koji nama često izmiču iz vidokruga.
Dovoljno je proći Antunovim životom i vidjeti da je on od početka planirao jedno, želio na svoj način Bogu prikazati život, a Bog je od njega tražio drugo. Kad se prepustio Božjim planovima tek onda je mnoge je oduševio za Krista i uputio putem spasenja.
Čime to sv. Ante plijeni i danas? Otkriva nam Božja riječ koja govori o mudrosti Božjoj kojom je Svevišnji baš Antuna obdario. Sveti Ante je tu mudrost života tražio, htio je po Božju živjeti, htio je po mudrosti Božjoj razlikovati što je dobro, a što je zlo, što treba činiti, a što izbjegavati, uz koje vrijednosti pristati, a što od ovoga svijeta odbaciti jer nas ne vodi Bogu i predstavlja ispraznosti koje propadaju, prolaze s mijenama ovoga svijeta.“
„Bog svoje poslanike prati znakovima, uslišava njihove molitve, brani ih od svakoga zla, ako su oslonjeni na njega, ako se u Boga pouzdaju, u njegovu Riječ, Kristov primjer ljubavi i sebedarja. To je sv. Ante ostvario i u tome nam pomaže. Kad bi danas mogli sa sv. Antom popričati onako zagledani u njegov lik s djetetom Isusom u naručju i ljiljanima kojima je obično okićen. Božji sin i cvijet koji označava čistoću i nevinost mogli bi prepoznati da nam baš to treba, čistoća duše koja traži Isusa, da ga i mi držimo u naručju u svom životu, da Isus određuje naše odnose s drugima i prema svakom poslu i izazovu s kojim se suočimo, da Isusa više slušamo i da Isus određuje naše trendove, naša stremljenja, da on oblikuje naše misli i želje, da za Boga imamo vremena, a onda ćemo ga imati i za sve drugo što nam zaista treba i što nas usrećuje, što nas vodi spasenju u vječnost. Sveti Ante je u tome uspio jer je u svaku kušnju koju mu je Bog stavio na životni put jačala njegova vjera i pouzdanje, predanje Bogu. Njegov je jasni cilj života bio vječno spasenje, život s Bogom za uvijek. Sve je tome htio podrediti. Zato mu se molimo da nam isprosi čistu dušu poput ljiljana, koja neće podleći napastima svjetovnog i prolaznog, dušu koja će biti zagledana u vječnost, a sve kušnje sadašnjeg trenutka rješavati noseći Isusa u naručju, dati se od njega voditi. Molimo Sveca svega svijeta snagu onog njegovog opredjeljenja za Krista koje će u nama trajno djelovati i voditi nas putevima obraćenja da i mi imamo vremena za Boga, da ljubimo svoje bližnje, da očuvamo zajedništvo obitelji.
Sveti Antune, ti si svoje suvremenike od grijeha odvraćao, neizmjernom milosrđu Božjem predavao i naviještao im Božje oproštenje koje je mijenjalo njihove živote. Pomireni s Bogom i međusobno postajali su novi ljudi. Svojim zagovorom izmoli da se i nama danas to događa, da budemo više Kristovi, a onda će i svijet oko nas biti više Božji! Časteći relikvije sv. Ante neka učine svetost prisutnom u ovoj crkvi, održavaju je živom te pomažu da po svetom zajedništvu Proslavljene i Putujuće Crkve životi vjernika budu preobraženi onom svetošću koja će u današnje vrijeme biti prepoznatljiv znak posvećenja svijeta. Zato relikvije, ti “sveti ostatci”, mogu današnjem vjerniku govoriti o vječnosti i putu prema njoj. Prizivom na životni primjer svetaca one mogu rasvijetliti ostatak puta svetosti koji je pred nama.“
Nakon euharistijskog slavalja, prije samog blagoslova relikvije fra Mario Radman pročitao je dio iz pismo Ivana Pavla II. iz 1995. godine:
Nužno je da svi pastiri i vjernici otkriju s iskrenim štovanjem osobu sv. Ante Padovanskog, prouče njegov duhovni hod, uspiju shvatiti njegove kreposti i spremno poslušaju poruku koja nam proizlazi iz njegova života. Njegov je životni tijek potrajao svega 36 godina. U dvadesetipetoj je godini zaređen za svećenika; slijedi deset godina označenih brižljivim i napornim traženjem Boga, dubokim studijem teologije te unutarnjim dozrijevanjem i usavršavanjem.
U jesen 1220. godine prelazi među sljedbenike Asiškoga Sirotana, uzevši ime Antun. Krenuo je potom u Maroko, ali ga je neka teška bolest prisilila da odustane od svojega misionarskog ideala. Tako je započelo posljednje razdoblje njegova života u kojemu ga je Bog vodio putovima kojima nikad nije ni pomišljao prolaziti. Sveti Ante je živio iskustvo franjevačkoga života tek jedanaest godina, ali ga je toliko usvojio da su Krist i Evanđelje za njega postali pravilom života utjelovljenoga u svagdašnjicu.
Sve je njegovo propovijedanje bilo neprestano i neumorno naviještanje Evanđelja «bez dodataka», naviještanje istinito, hrabro i bistro. Propovijedanje je bio njegov način kako u dušama zapaliti vjeru, kako ih očistiti, utješiti i rasvijetliti.
Na Kristu je izgradio svoj život. Stalni sadržaji njegova propovijedanja bile su evanđeoske kreposti, osobito siromaštvo duhom, blagost, poniznost, čistoća, milosrđe i hrabrost za mir. Sveti Ante je zapravo na izrazit način učio da Krist i Evanđelje postanu stalno nadahnuće svagdašnjega života u osobnim i javnim moralnim opredjeljenjima, preporučujući svima da na tome izvoru napajaju odvažnost za skladno i privlačno naviještanje poruke spasenja.
Sveto pismo je za njega bilo «rodna zemlja» koja rađa vjeru, utemeljuje ćudoređe i privlači dušu svojom slatkoćom. Iz žeđi za Bogom, iz žudnje za Kristom, rađa se teologija koja je za sv. Antu bila ižarivanje ljubavi do Krista. Uspjeh njegova propovijedanja potvrđuje da je znao govoriti istim jezikom kao i njegovi slušatelji i tako je uspijevao učinkovito prenositi sadržaje vjere, prenoseći u pučku kulturu svoga vremena vrijednosti Evanđelja.
Od srca želimo da proslave u čast sv. Ante omoguće cijeloj Crkvi upoznati sve bolje svjedočenje, poruku, mudrost i misijski žar tako velikoga učenika Isusa Krista i Asiškoga Sirotana.
Njegove propovijedi i spisi, a nadasve svetost života pružaju i ljudima našega vremena vrlo žive i poticajne naznake o zauzetosti koja je potrebna pri novoj evangelizaciji.
Spisi svetog Ante, tako bogati biblijskim naukom, ali isto tako snažno prožeti duhovnim i ćudorednim pobudama, i danas su uzorak i vodič u propovijedanju.
Potičem sve članove velike Franjevačke obitelji da se zauzmu u širenju primjerenoga poznavanja svetoga Čudotvorca kojega toliko štuju kršćanske zajednice cijeloga svijeta.
Molim Gospodina, Učitelja i Pastira svih duša, da po zagovoru svetoga Ante, znamenitog propovjednika i zaštitnika siromašnih, svima bude dano da vjerno i velikodušno slijede evanđeoske nauke.
Okupljenoj zajednici obratio se i fra Marko Mrše, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja ističući da je ovo izuzetno važna večer jer je blagoslovljena relikvija sv. Ante ali isto tako jasno je upozorio da moramo biti svjesni da molitvom pred relikvijarom ne očekujemo čudesno ispunjenje naših traženja, iako Bog može učiniti čudo, već da nam svečevi ovozemaljski ostaci budu trajni dokaz da možemo i mi ići ovom zemljom, da možemo živjeti kao vjernici, kršćani koji mogu postići svetost, da ta mogućnost postoji i u našem vremenu. Upravo je to smisao ovog događaja, da nam sveci budu trajni svjedoci Božje ljubavi, svjedoci da je moguće postići svetost.
Fra Mario Radman zahvalio je fra Antoniju na neprocjenjivom daru, ocu biskupu, koji je očinskom mudrošću pregledao relikviju i povezane dokumente te, na dan kada ga je papa Franjo, prije šest godina imenovao biskupom naše starodrevne biskupije, blagoslovio Antinu prisutnost među nama. Zahvalio je ocu provincijalu i braći svećenicima. Osobitu zahvalnost uputio je dobročiniteljima koji su svojim prilozima pomogli da s ponosom upravimo poglede prema neprocjenjivom daru za samostan i župnu zajednicu. Relikvija će dobiti prikladno mjesto u crkvi gdje će članovi naroda Božjeg, iz dana u dan, moći upravljati prošnje sv. Anti, hodeći zajedno s njim prema Kristu Otkupitelju.
Gvardijan je sve okupljene, nakon svečanog blagoslova i cjelivanja relikvije pozvao na druženje i okrjepu u samostansku dvoranu.
Tekst: Mirjam Tomljanović
Fotografije blagoslova: sibenska-biskupija.hr
