I ove godine, za sam blagdan sv. Ante, nebeskog zaštitnika župe i samostana, pripravili smo se pobožnošću „13. utoraka“ i devetnicom. Ovogodišnja posebnost je da su se tijekom 13 tjedana, iz utorka u utorak, kao i tijekom devetnice kao predslavitelji misnih slavlja izmjenjivali svećenici samostanskog okružja, ali isto tako i oni iz udaljenijih krajeva. Svi oni rado su se odazvali pozivu župnika fra Maria Radmana da, u zajedništvu vjere, časte najomiljenijeg sveca cijelog svijeta. Svaki od njih, na sebi svojstven način, progovorio je o životu i djelu sv. Ante, o potrebi upoznavanja njegovih kreposti i nasljedovanju ga u svetosti.
Upravo je poziv na svetost temeljna poruka ove priprave.
Proslava samog blagdana započela je jutarnjim misnim slavljima. Svečanom procesijom s kipom sv. Ante, u kojoj su sudjelovali mnogobrojni vjernici, uz molitvu i pjesmu započelo je središnje koncelebrirano večernje misno slavlje koje je predslavio fra Anđelko Domazet, profesor na KBF u Splitu. U koncelebraciji su bili fra Mario Radman, župnik i gvardijan, fra Ante Vukušić, fra Nikola Čurćija, fra Božo Čurćija, fra Filip Trapo, don Krešimir Mateša i fra Marko Đerek, đakon.
Misno slavlje animirali su župni Zbor sv. Ante, dječji zbor „Ljiljani“ i bend „Talita kum“ koji neumorno, tijekom cijele godine, svojim talentima obogaćuju našu župnu zajednicu.
Fra Anđelko Domazet, svoju homiliju započeo je citirajući poznatog psihologa koji današnje društvo vidi kao društvo bez nade, društvo u kojem prevladava osjećaj bespomoćnosti, društvo u kojem se ubija svaka nada.
Potrebni su nam ljudi istinske nade, a od sv. Ante možemo naučiti što to znači kršćanski nadati se. Jedna od brojnih propovijedi ovog vrsnog propovjednika je upravo o nadi. Po Antinim riječima nada je kršćanska krepost koja nam omogućuje da ne zaboravimo veličinu vlastiti duše i svrhu zbog čega smo na ovoj zemlji. Ako imamo duh koji je ispunjen nadom možemo koračati naprijed unatoč svim protivštinama. Nada nam daje snagu da se borimo, bez obzira na sve prolazne stvari koje nam se događaju.
Potrebni su nam ljudi nade. Ljudi nade su oni koji u nadi, protiv svake nade, sanjaju ljepši svijet, oni koji se bore za bolji i pravedniji svijet. koji vjeruju u dobrotu, koji nisu zaboravili da dobro nikad neće biti postiđeno, da se dobro dobrim vraća i da se ljubav uvijek isplati.
Čovjek nade, a takav je bio i Ante Padovanski, svjedoči nadu i u najtežim situacijama jer budućnost se može mijenjati, svaki dan je oblikujemo našim odlukama.
Svoju homiliju fra Anđelko je završio pitanjima, i sebi i svima nama: Što će biti moja ostavština? Kako trošim vrijeme koje mi je Bog dao na zemlji?
Cijelu homiliju poslušajte ovdje:
Nakon svete mise, blagoslovom djece i cvijeća, a i malenih kruščića koje su mnogobrojni okupljeni vjernici blagovali, završena je proslava blagdana našeg zaštitnika. A na svakom vjerniku je da o pitanjima, koja je postavio današnji propovjednik, svakodnevno i u svim životnim prilikama razmišlja i da svojim životom pokaže da je istinski nasljedovatelj sv. Ante.
[embedsocial_album id=”dacb6ace10692626a194b750e99e9436acf928fb”]
