U crkvi Sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu, dana 15. studenog 2022. godine, svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Josip Gotovac, dugogodišnji župnik ove župe u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom, sadašnjim župnikom i gvardijanom i braćom svećenicima samostanskog okružja obilježena je petnaesta obljetnica posvete crkve i oltara.
Euharistijska slavlja ove župe prije petnaest godina, nakon dugogodišnjeg slavljenja u prostoru kuće, trudom, zalaganjem i upornošću pok. fra Mate Gverića i fra Josipa Gotovca, a i čitave Provincije Presvetog Otkupitelja preselila se u ovaj naš današnji hram Božji. Razmišljajući o tom vremenu vraćaju se sjećanja na maleni prostor nekadašnje crkve, maleni prostor u kojem smo se okupljali, a koji je odisao zajedništvom, gotovo obiteljskom povezanošću. Vraćaju se sjećanja i na vrijeme gradnje ovog hrama kad su mnogi sa strahom u srcu razmišljali kako će se ispuniti taj veliki prostor, hoće li biti vjernika da ga popuni…
Ali danas, crkva prepuna okupljenih vjernika oko nekadašnjeg i sadašnjeg župnika u slavlju euharistije dokaz je da strahu nije bilo mjesta, da ovaj naš narod traga za Bogom, traži njegovu blizinu.
Svečanom procesijom velikog broja ministranata i svećenika, s križem i Svetim pismom, započelo je euharistijsko slavlje.
Predslavitelj ovog euharistijskog slavlja fra Josip Gotovac, gvardijan i župnik u Kninu želio se u svojoj propovijedi zaustaviti na razmišljanju o značenju svetoga prostora u kojem častimo Gospodina Boga.
Crkva kao građevina, sveto je mjesto okupljanja vjernika oko oltara Kristova, mjesto blagovanja Tijela i Krvi Kristove, mjesto koje spaja različite članove crkve neovisno kojoj političkoj opciji pripadaju, kojeg je tko obrazovanja, kojeg je tko imovinskog stanja. Ovaj hram Božji povezuje sve nas različite, ovo je duhovna baza našega mjesta.
Ali pored lijepe građevine Božjeg hrama ne smijemo zaboraviti da je daleko važnija živa Crkva, živi narod Božji, a to smo mi – zajednica vjernika. Uz zidane hramove, zidane građevine od betona, naša tijela su živi hramovi Božji i naš život sagrađen je na Isusu Kristu, on je temelj našega života. Živi hramovi Božji, mi – živi vjernici važniji smo od zidanoga hrama.
Na posveti ove crkve 15. studenog 2007. godine, sada u miru, biskup šibenski mons. Ante Ivas u propovijedi je naglasio ovu rečenicu: „Ako život gradimo na Božjoj riječi temelji nam se neće poljuljati“. To je velika istina, zaista je to tako. Tko s Kristom gradi svoj život tomu se i u nevoljama života temelji neće poljuljati. Tko s Bogom gradi taj ne može u konačnici propasti jer svi smo mi stvoreni da živimo kroz ovaj zemaljski život za vječni, nadamo se, nebeski s Bogom.
Propovjednik je, tumačeći evanđeoski odlomak koji opisuje Isusovu reakciju kad je ugledao trgovce i mjenjače koji su obeščastili svetost prostora, upozorio:
…svi mi trebamo svojim ponašanjem, odijevanjem, svojim govorom, držanjem svoga tijela čuvati svetost crkve ali i svetost svoga tijela. U svom životu očistiti sve ono što nas onečišćuje, istjerati iz života sve ono što nam priječi put k Bogu, skloniti sve smetnje na životnom putu koje nas odvlače od Boga. A da bi to postigli dopustimo Isusu da živi u nama i očisti sve ono što se mi ne usuđujemo dirnuti i čistiti iz svoga života zato što smo slabi i možda nemamo snage jer svakom je teško unositi promjene u svoj život, svakom je najteže ispraviti svoje mane i nedostatke. Lako je drugoga popravljati, treba popraviti sebe. Dopustimo Isusu Kristu da nas oslobodi od svega onoga što nas zarobljava i oskvrnjuje hram našega života.
Svečano euharistijsko slavlje svojom pjesmom obogatili su župski zbor Sv. Ante i dječji zbor Ljiljani s voditeljicom Tinom Banovac.
Prije završnog blagoslova fra Mario Radman zahvalio je dragom Bogu na ovom našem bogoslužnom prostoru i svim milostima koje nam neprestano udjeljuje, fra Josipu koji se odazvao pozivu i u zajedništvu vjere sa svojim nekadašnjim župljanima proslavio ovo euharistijsko slavlje. Zahvalio je članovima zborova, ministrantima kao i svim vjernicima koji su se okupili na ovom obilježavanju godišnjice posvete crkve. Izrazio je i nadu da će se i idućih godina, kao i do sada na ovako svečan način obilježavati godišnjice posvete. Pozvao je sve okupljene na ugodno druženje i blagovanje jela koja su pripremile vrijedne ruke naših domaćica.
Crkva na Šubićevcu nakon mnogo godina i ustrajnosti izgrađena je, već petnaest godina dominira ovim prostorom, okupljaju se u njoj vjernici u velikom broju, imamo naše duhovne pastire koji nas vode, a na nama je da zapamtimo riječi koje je na kraju propovijedi izrekao fra Josip:
Naša crkva duhovna je tvrđava – ona je zajednički prostor mira i susreta s Bogom, nas različitih. Puno više od zidanoga hrama Božjega, trebamo paziti na hram svoga tijela jer zidano je propadljivo, a duhovno je vječno.
