Franjevački samostan i Župa sv. Ante Šubićevac

Veliki Četvrtak – Misa Večere Gospodnje

U prepunoj crkvi, misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, započelo je sveto trodnevlje Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
Nakon ulazne procesije koju su predvodili ministranti praćeni svećenicima, fra Mariom Radmanom, predslaviteljem, fra Silvestrom Botom, fra Markom Đerekom, đakonom i dvanaestoricom vjernika – apostola započelo je misno slavlje prisjećanja na Veliki četvrtak u kojem je Isus svojoj Crkvi ostavio dva velika dara – svećeništvo i euharistiju, prisjećanja na prvu euharistiju koju je slavio sam Gospodin Isus, prisjećanja na Veliki četvrtak u kojem je Gospodin bio predan da umre sramotnom smrću. Žrtva je to koja se iz ljubavi jednom zauvijek dogodila na oltaru križa, ali i koja se euharistijski sakramentalno obnavlja na oltarima naših crkava da bismo „kad god (jedemo) ovaj kruh i (pijemo) čašu, smrt Gospodnju (navješćivali), dok on ne dođe“.
Sve što je Isus činio i čini – uključujući i ono što je činio na večeri svog posljednjeg, a našeg velikog četvrtka – činio je i čini iz čiste ljubavi. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16). Veliko je ovo otajstvo koje pravilno mogu shvatiti samo oni koji se, potaknuti tom Božjom ljubavlju, sami nauče davati u ljubavi.
Svako euharistijsko slavlje poziv je biti „sveta žrtva i čisti prinos Bogu našemu“, pretvarajući onu ljubav Božju koja se u euharistiji priopćuje, u konkretna djela ljubavi i služenja Bogu i bližnjemu, poručio je predslavitelj misnog slavlja na kraju svoje homilije.
Nakon homilije pristupilo se obredu pranja nogu. Predslavitelj je simbolično oprao noge dvanaestorici vjernika, kao što je to Isus učinio svojim učenicima. Znak je to poniznosti u kojem Crkva prepoznaje Isusov poziv vjernicima na služenje i ispunjenje najveće od svih zapovijedi – zapovijedi ljubavi.
Svojim pjevanjem, ovo misno slavlje uzveličao je župni zbor Sv. Ante sa svojom voditeljicom Tinom Banovac.
Na kraju svete mise Presveto otajstvo s glavnog oltara prenijeto je na pokrajnji oltar gdje će se do vazmenog bdijenja vjernici okupljati na molitvu, a glavni oltar ogoljen je na spomen Isusova svlačenja i mučenja, nakon čega su se vjernici u tišini razišli.
Vjernici naše župe, odazivajući se na Kristov poziv koji je uputio trojici odabranih učenika da bdiju kako ne bi pali u napast, ponovo su se okupili u 22,00 sata kako bi, tijekom Getsemanske Svete ure, predvođeni svojim župnikom, proveli vrijeme u molitvi i razmišljanju o smrtnoj muci Gospodina našega koji se znojio krvavim znojem moleći se svom nebeskom Ocu. Upravo je to najbolja priprava za dublje ulaženje u tajnu Isusove Muke koja je započela u večernjim satima Velikog četvrtka u skrovitosti Getsemanija.

Exit mobile version