Franjevački samostan i Župa sv. Ante Šubićevac

PROSLAVA SVETOG ANTE PADOVANSKOG

Svečanim večernjim euharistijskim slavljem, u ponedjeljak, 13. lipnja 2022., koje je predslavio mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, proslavljena je svetkovina nebeskog zaštitnika Franjevačkog samostana i Župe na Šubićevcu sv. Ante Padovanskog.

Poseban je to događaj za ovaj samostan, župu i sve vjernike grada Šibenika, štovatelje sv. Ante jer je ove godine sv. Ante s nama ne samo duhovno već i tjelesno. Dio kosti ruke sv. Ante, dugo čuvan kod svećenika fra Antonia Lanzi u Rimu, a koji je dobio na dar za svoje svećeničko ređenje od „svetog asiškog biskupa“ mons. Gorettija, Božjom providnošću predan je na čuvanje braći franjevcima ovog samostana i na čašćenje Božjem puku. Relikviju sv. Ante blagoslovio je otac biskup Tomislav Rogić pred početak devetnice i predao vjernicima na štovanje.

Sv. Ante, svojim životom, poziva nas, ne samo da se okupljamo na dan slavlja njegove svetkovine već da, sljedeći njegov primjer, prikazujemo svoje živote, sve životne situacije, bile one zgodne ili nezgodne, nebeskom Ocu i ustrajno, okupljajući se u njegovo ime, slavimo Gospodina i upućujemo mu hvalu za sve iskazane milosti. Odazivajući se Antinom pozivu fra Mario je okupljao vjernike tijekom 13 utoraka, a propovjednici, franjevci samostanskog okružja, obrađujući u propovijedima teme povezane s Antinim životom učili su nas kreposnom životu, a učiti nam je još mnogo.
Pripravu za svetkovinu, pobožnost devetnice sv. Anti predmolio je fra Mario Radman, gvardijan i župnik, a predslavitelji euharistijskih slavlja bili su fra Ante Vučković, fra Šimun Bilokapić, oba profesora na KBF-u u Splitu i fra Božo Mandarić, župnik u Lišanima. Upravo događanja u ovo naše vrijeme nametnula su potrebu da propovjednici, svatko na svoj jedinstven način, progovore o temeljnim vrijednostima društva, obitelji, supružnicima, djeci, zaštiti života od začeća do prirodne smrti, o ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka, a i njegovom pozivu da i mi ljubimo poput njega.

I pjesmom kroz devetnicu upućivali smo hvalu i slavu Bogu. Euharistijska slavlja tijekom devetnice svojim pjevanjem animirali su Župni zbor sv. Ante, duhovni bend Talita kum, bend mladih iz Župe sv. Jeronima na Meterizama, VIS “Veritas aeterna” vokalno-instrumentalni sastav iz Splita i Zbor mladih Vrba iz Zagreba. Gosti iz Splita i Zagreba, nakon euharistijskog slavlja održali su i duhovni koncert.
Na sam dan svetkovine sv. Ante, od ranih jutarnjih sati sve do večeri, vjernici su se okupljali na euharistijska slavlja koja su predslavili fra Nikola Ćurčija, fra Ante Bešlić i fra Filip Milanović Trapo. Kao i svake godine, posebno velik broj djece i roditelja okupio se na euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Mario Radman nakon kojeg je uslijedio blagoslov djece, kruha sv. Ante i cvijeća.

BLAGOSLOV DJECE:

Svečanom euharistijskom slavlju, prethodila je procesija s relikvijom i kipom sv. Ante, u kojoj su sudjelovali mnogobrojni vjernici. S predslaviteljem, mons. Antunom Senteom ml. u koncelebraciji bili su fra Mario Radman, gvardijan i župnik, don Krešimir Mateša, katedralni župnik Župe sv. Jakova i braća svećenici franjevačkog samostana.
Mons. Antun u svojoj homiliji, posebno se osvrnuo na jednu od Antinih kreposti koja današnjem svijetu toliko nedostaje, na krepost poniznosti. Ante se iškolovao u Isusovoj školi poniznosti, promatrajući Božju poniznost. On, Bog odlučio se utjeloviti, postao je jedan od nas, uzeo naše ljudsko tijelo, postao nama sličan, u svemu jednak osim u grijehu. Nije li i to znak poniznosti? U Svetom pismu slušamo: „Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom…“
Sv. Ante nije Krist, ali je sličan Kristu upravo u toj poniznosti, stavljajući sebe u službu drugih. To je Ante proučavao, iščitavajući i učeći iz Svetog pismo. Tako bi trebali i mi na ovakvim okupljanjima, učiti se biti ponizan pred Bogom, ne zato da bi neko nama upravljao nego zato da bi Bog u toj našoj poniznosti imao prostora djelovati i usmjeravati nas tamo gdje ćemo i mi u konačnici biti radosni i sretni.
Iako, ljudski računajući, Ante je kratko živio, umro je sa svega 36 godina, ali gledajući sada, s ove vremenske distance vidimo da on i dalje živi. To nas uči vjera – da tijelo umire, a duša nastavlja dalje živjeti. Upravo ispunjene crkve na današnji dan, ali ne samo na današnji dan nego tijekom cijele godine i naše molitve kojima prosimo Antu da nas zagovara i dovodi do Isusa, znak su njegove žive prisutnosti i sada nakon toliko stotina godina od kad ga je Bog tjelesno pozvao k sebi.
Po čemu su sveci veliki? Veliki su po tome što su u zahtjevnostima svoga vremena znali kome treba vjerovati i u koga se pouzdati. Jedino u Boga, jedino Boga slaviti. Sv. Ante je znao da to što će na zemlji malo pretrpjeti nema veze, to je prikazivao Bogu. Bio je spreman dati svoj život kao mučenik, ali ga je Bog trebao za nešto drugo. Jesmo li i mi spremni svoje planove predati Bogu i dozvoliti da on kreira naše životne putove? Jesmo li mi spremni Boga istraživati? Ali ne istraživati da bi znali sve moguće podatke iz života Isusa Krista nego da bi upoznali snagu njegove djelotvorne ljubavi.
Ante je dobro poznavao snagu Kristove djelotvorne ljubavi i zato je mogao tako slavno o njemu propovijedati. Ne samo da je propovijedao nego je sadržaj svojih propovijedi svjedočio svojim životom. To je snaga njegove riječi, ne samo izgovorene riječi nego što su te riječi potvrđene njegovim vlastitim životom. Na to smo svi mi pozvani i kad to spoznamo onda uistinu prestaje svaki strah jer sve je u Božjim rukama.
Bog stavlja pred nas ovakve dane da se prisjetimo, nadahnjujemo životom sv. Antuna kako bismo otjerali strah i poput njega imali pouzdanje u Boga, da je s Bogom sve moguće. Možda će, od vremena do vremena i biti neko trpljenje, ali na kraju Bog ima zadnju riječ.
Neka i ovo naše slavlje bude ponajprije zahvala Bogu, a onda i molitva da naša vjera u Boga, poput Antunove svakim danom sve više i više jača, na kraju homilije poručio je propovjednik.
Čitava propovijed može se poslušati na kanalu Samostana i Župe sv. Ante Padovanskog:

Na kraju euharistijskog slavlja fra Mario je uputio hvalu Svemogućem Bogu na svim milostima koje nam je udijelio. Zahvalio je predslavitelju mons. Antunu na prihvaćanju poziva i sudjelovanju u obilježavanju svetkovine našeg zaštitnika, a framašica mu je uručila i prigodne poklone. Riječi hvale uputio je i braći svećenicima, zborovima, ministrantima kao i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i organizaciji pobožnosti „13 utoraka“, devetnice i obilježavanja ove svetkovine te pozvao vjernike na cjelivanje relikvije sv. Ante kako bi time iskazali štovanje svecu cijeloga svijeta.

 

 

Exit mobile version