U župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu svečano je proslavljen spomendan sv. Blaža, biskupa i mučenika, koji se u Dubrovniku časti kao sveti Vlaho. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik i gvardijan fra Mario Radman, a liturgijsko pjevanje je animirao Župni zbor sv. Ante uz voditeljicu Josipu Klarendić.
Sv. Blaž (Vlaho) rođen je 3. stoljeću u Sebasti u Armeniji i rano postao kršćaninom. Bio je liječnik, prava blagodat za brojne siromahe kojima je zdušno pomagao.
Ustrajno je svjedočio Krista, pa ga je vjernička zajednica izabrala za biskupa. Kada je u vrijeme cara Licinija na Istoku započeo veliki progon kršćana, u kojemu su među prvima stradavali biskupi, Blaž je hrabrio svoje vjernike. Na njihov nagovor sklonio se u neku špilju ali su ga brzo pronašli i izveli pred sud. Kako se nije htio odreći vjere u Krista, odsjekli su mu glavu i bacili ga u jezero. Bilo je to 317. godine.
Njegova je glava kao sveta i dragocjena relikvija godine 972. dospjela u Dubrovnik. Grad ga je izabrao za svog zaštitnika i već preko tisuću godina stoji pod njegovom zaštitom. Dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika. Dok u procesiji biskup nosi svečevu glavu, pobožni vjernici je sa strahopoštovanjem ljube ili dodiruju.
O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvije svijeće pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kojemu je u grlu zapela riblja kost.
Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca. „Prema Katekizmu Katoličke crkve“ – Crkva je ustanovila blagoslovine i one su sveti znakovi te sliče sakramentima. Blagoslovine imaju duhovne učinke. Pomoću blagoslovina se vjernici pripremaju na primanje sakramenata i pomoću njih se posvećuju razni životni događaji. Blagoslovine uvijek u sebi sadrže molitvu koju često prati i neki vanjski znak (kao na primjer: polaganje ruku, znak križa, škropljenje blagoslovljenom vodom…). Korijen ili temelj svih blagoslovina je u „krsnom svećeništvu: svaki je krštenik pozvan da bude ‘blagoslov’ i da blagoslivlje. Zato i laici mogu predsjedati nekim blagoslovima.”
Bitno je znati da blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripremaju za primanje milosti i oraspoložuju za suradnju s njome. Tako se svakom vjerniku pruža mogućnost da razne zgode života budu pod utjecajem Božje milosti.
Svetoga Blaža molimo da nam pomogne da ne budemo ravne duše, da nam vjernička hrvatska duša ne bude ubijena, nego da budemo osjetljivi, istančane duše, dok slušamo Isusa kako nas na nekome našem životom putu ohrabruje i odgaja riječima punim ljubavi: Koliko vam puta moram reći da se ne bojite…
Sv. Vlaho, moli za nas.
