U našoj župi, na prvi korizmeni petak, župnik i gvardijan, fra Mario Radman predvodio je pobožnost križnog puta. Pobožnost je to koračanja uz Krista do Golgote, proživljavajući Njegove posljednje zemaljske trenutke, njegovu muku i smrt.
Križni put ovog petka bio je posvećen nerođenima pa smo kroz muku našeg Spasitelja proživljavali i muku nerođene, abortirane djece ali i uputili molitve za njihove roditelje, da se pokaju za svoje zločine kako bi našli smiraj svojoj duši i bili spašeni za život vječni.
Svetu misu, nakon pobožnosti predslavio je fra Ivan Režić, magistar bogoslova u Splitu, u koncelebraciji s fra Mariom. Za fra Ivana biti u Šibeniku i predslaviti sveti Misu na ovaj dan posebna je čast jer na ovaj dan obilježavamo obljetnicu smrti Časnog sluge Božjeg o. fra Ante Antića., čijem je životu i djelu posvetio svoj doktorski rad, a o čemu je nakon svete mise u župskoj dvorani održao i predavanje.
U svojoj propovijedi fra Ivan, progovara o pročitanoj Božjoj riječi, o postu, odricanju… o Korizmi koja bi trebala biti povlašteno vrijeme ulaska u nutrinu, vrijeme revizije svog odnosa prema Bogu, prema drugima i prema sebi. Vrijeme Korizme bi nam trebala poslužiti kao vrijeme nastojanja oko izgradnje samodiscipline na svim razinama, na intenzivnije otvaranje života drugima koji su nas potrebni, na odricanje od egoizma, na odricanje od krive slike Boga i produbljenju svog molitvenog i sakramentalnog života.
Progovara i o ocu Antiću: „Fra Ante odricanje vidi kao uvod u pozitivne kreposti ili kao početak lavine novih duhovnih inicijativa. Kušnje su za njega trenuci u kojima se iskušenik čeliči u odricanju, u poniznosti, poslušnosti i ulaženju u Božji svijet. I u trenucima duhovnih tama, melankonija i opterećene savjesti, potiče duhovne sinove i kćeri da sačuvaju mir, pouzdanje, poniznost i podložnost volji Božjoj. Od onih koje duhovno vodi, poput vojskovođe, traži poslušnost, jer želi svakako pobijedit.“
Svoju propovijed fra Ivan završio je željom, kako za samog sebe tako i za sve okupljene, da ova Korizma ne bude vrijeme koje nas ražalošćuje već da u tom povlaštenom vremenu uočimo čega smo mi to bitnog zaista potrebni.
Nakon svete mise u župskoj dvorani, na predavanju okupili su se kako oni koji su željeli upoznati ovog poniznog i jednostavno šibenčanina tako i oni koji se već godinama utječu njegovom zagovoru želeći od fra Ivana, koji proučava njegove spisa otkriti, do sada, neobjavljene detalje njegovog plodonosnog života.
Moglo bi se o ocu Antiću mnogo izlagati, ali ističemo neke detalje njegovog života.
Otac Antić ostavio je iza sebe preko 34 duhovna spisa, 4000 stranica pisama svećenicima, biskupima, redovnicama, vjernicima…
Fra Anti Antiću, njegova Provincija Presvetog Otkupitelja, povjerila je najodgovorniju i najtežu službu, službu magistra, odgojitelja budućih svećenika, koju je u predanosti Bogu revno i sveto obavljao dugi niz godina (od 1917. do 1956.). A nakon toga, sve do svoje smrti u Zagrebu obavlja službu ispovjednika i duhovnika. Živio je kreposno, bogobojazno i čovjekoljubivo, sve čineći iz ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku. Već za života svi su ga smatrali svetim, a još više nakon smrti. U tijeku je postupak proglašenja blaženim ovog, za nas već sad, svetog čovjeka.
U Zagrebu je osnovana i Humanitarna udruga fra Ante Antić kojoj je jedan od postavljenih djelatnosti rad na promicanju glasa svetosti fra Ante Antića i informiranje javnosti o životu i karizmi oca Antića. Upravo s tom nakanom tiskane su i knjige o ocu Antiću koje su bile dostupne i svim sudionicima predavanja koji svojim prilozima pomažu djelatnost Udruge.
Kao oni koji živimo u kraju iz kojeg potječe otac Antić pozvani smo pomoći u širenju glasa svetosti Časnog sluge Božjeg te upućivati molitve za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Neka nas poruka oca Antića prati kroz ovu Korizmu ali i cijeli život:
„Da, uz Isusa, sa Isusom imaš svagdje biti, bilo u sobi, bilo u školi, bilo u biblioteci,
bilo na ulici ili u crkvi – svagdje, uvijek, jedino s Njime!“
