Franjevački samostan i Župa Sv. Ante Padovanskog u Šibeniku organizirala je hodočašće Svetom Ivi u Podmilačje i Banja Luku od 24. do 25. lipnja 2022. Voditelj hodočašća je bio fra Mario Radman, gvardijan i župnik, rodom iz Banja Luke.
U Podmilačje smo krenuli u petak, 24. lipnja 2022. u 4.00 sata. Tijekom vožnje u autobusu smo izmolili molitvu iz časoslova te krunicu. Po dolasku u Podmilačje imali smo priliku posjetiti crkvicu Sv. Ive Krstitelja u kojoj se najčešće moli za ozdravljenje u duši ili tijelu, djece i obitelji. Prvi tragovi spomena Podmilačja su iz predturskoga doba, točnije 1461. godine. Tada je vjerojatno sagrađena i stara crkvica svetoga Ive Krstitelja. Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj.
Crkva je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. i pad Jajca 1528. Ostala je čak i nakon Bečkoga rata 1683. – 1699. Nažalost, zavjetna crkva i svetište sv. Ive u Podmilačju minirani su i do temelja porušeni tijekom srpske okupacije od 31. listopada 1993. do 13. rujna 1995., kada je ovo područje oslobodila hrvatska vojska (HV i HVO).
Pomalo je čudesno što su kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evanđelista ostali potpuno neoštećeni unatoč težini razaranja svetišta. Prisustvovali smo središnjoj hodočasničkoj svetoj misi s molitvom za bolesnike u 11.00 sati koju je predvodio fra Zdravko Dadić, novoizabrani provincijal Bosne Srebrne u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom, gvardijanom i župnikom Sv. Ante Padovanskog te ostalim svećenicima. Poslije mise imali smo priliku posjetiti rijeku Vrbas.
Po dolasku u Banja Luku smjestili smo se u Franjevački samostan Presvetog Trojstva na Petrićevcu, samostan časnih sestara u Budžaku te u samostan Marija Zvijezda.
Večer smo proveli na Petrićevcu gdje su nas radosno dočekali fra Domagoj Šarić, gvardijan sa ostalom braćom koja žive u samostanu, mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup te framaši s Petrićevca. Domaćini su nam ispričali kako su samostan i crkva nekoliko puta rušeni, a 7. svibnja 1995. crkvu i zvonik su naoružana “lica” podmetnutim eksplozivom posve srušili, a samostan zapalili. Samostanska zgrada je pet puta izgrađivana, a crkva četiri.
Ujutro je fra Mario Radman održao svetu misu u trapističkom samostanu Marija Zvijezda, a redvonik trapističkog samostana p. Tomislav Topić nas je upoznao s povijesnim dijelom njihovog samostana, utemeljiteljem, redom i radom. Nekoć najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim, ima neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjolučki kraj. Od svoga dolaska 1869. godine, preko nevjerojatna napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 1990-ih godina, trapisti su posve preporodili ovaj kraj. Nekoć zajednica koja je hranila i podigla ovaj grad, danas je svedena na samo dva redovnika, braću Topić, p. Tomislava i p. Zvonku čija je budućnost svakoga dana sve neizvjesnija i upitnija. Marija Zvijezda će, bez obzira na cijeli svoj put u Banjoj Luci, zauvijek ostati upamćena kao mjesto koje je doprinijelo ovome gradu i kraju kroz ljudski odgoj i rad, u svim svojim oblicima, bilo duhovnom, moralnom, obrazovnom ili materijalnom pomoći, jer su trapisti ti koji, prema riječima M. Brooza, služe Bogu, koriste narodu, rade na polju i biraju najveće pustoši za obrađivanje.
Zatim, smo posjetili katedralu Sv. Bonaventure gdje nas je dočekao kancelar Pero Ivan Grgić koji nam je protumačio povijest same katedrale. Ono što čini katedralu posebnom jeste: vitraji Sv. Bonaventure i Kristova uskrsnuća, orgulje iz 1886. te spomen kapelica bl. Ivanu Merzu s kovčegom u kome je bl. Ivan bio pokopan na Mirogoju u Zagrebu, a u kojem se nalazi relikvija dio kosti ruke samog blaženika.
U pratnji domaćina Vinka Laštre i njegove supruge Jacinte turistički smo obišli centar Banja Luke te otišli na ručak u Mahovljane, u Podrume Banjalučke biskupije.
Tijekom hodočašća smo imali priliku upoznati zajednice vjernika koje žele svojom molitvom, pjesmom, sabranošću slaviti Boga te unatoč svim poteškoćama, bolima i suzama vjeruju u milosrdnog Boga i čovjeka. Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom 1Iv 3,18
Tekst i foto: Ivana Radan, Frama
