NaslovnicaNovostiFOTO I VIDEO: HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE

FOTO I VIDEO: HODOČAŠĆE U SVETIŠTA ITALIJE

Od 6. studenog do 12. studenog u organizaciji našeg Samostana, hodočastili smo u svetišta Italije. Kako je bilo možete pogledati u nastavku

DAN 1

U nedjelju, 6. studenog 2022. u 16:30h hodočasnici Župe sv. Ante Šubićevac su se okupili kako bi krenuli na hodočašće padre Pija i svetišta Italije. U 16:45h u župnoj crkvi molitvu prije hodočašća predvodio je župnik fra Mario Radman, u 17h su se naši hodočasnici uputili autobusom prema splitskoj trajektnoj luci.
Nebeski Oče, čuvaj nas na našem putu da sretno stignemo na cilj. Daj da na ovom putu više se približimo tebi i da na putu upoznamo ljude koji su bratski povezani s nama. Svima pomozi koji danas putuju i pomozi i onima koji ostaju kod kuće. Na ovom putu neka nas prate sveti arkanđeli Rafael i Mihovil, te zagovor naše nebeske Majke da se zdravi mirno i radosno vratimo kući.
 

Pred Anconom:

 

 

DAN 2

U ponedjeljak 7. studenog 2022. pohodili smo moliške Hrvate u jugoistočnoj talijanskoj regiji Molise. Mjesto Mundimitar i njegovi stanovnici s radošću su primili hrvatske hodočasnike. U večernjim satima istoga dana posjetili smo Termoli i crkvu sv. Timoteja, gdje ih je primio domaćin don Benito Giorgetta, moliški Hrvat.

500 godina jezične opstojnosti:

Rajska djevo u Termoliju u crkvi sv. Timoteja:

Predstavljanje na talijanskom za facebook crkve sv. Timoteja:

 

DAN 3

 

San Giovanni Rotondo,  Svetište sv. Mihovila arkanđela

 

DAN 4

 

Posjetili smo u našem četvrtom danu hodočašća KOMPLEKS PODZEMNIH ŠUPLJINA
U općini Castellana-Grotte, udaljenoj oko 1,5 km od grada, nalaze se špilje Castellana, kompleks podzemnih špilja krškog podrijetla, od velikog turističkog interesa, među najljepšim i najspektakularnijima u Italiji. Razvijaju se u dužini od 3348 metara i dosežu najveću dubinu od 122 metra od površine. Unutarnja temperatura je oko 16,5°C.
 
 

 

Nakon dvosatnog obilaska u špiljama uslijedilo je olakšanje i pjesma. Vodiči su nas pohvalili da nisu imali ovakvu razigranu grupu i jako su bili dirnuti.

 

Šarmantni Alberobello gradić je od svega 11 tisuća stanovnika u južnoj talijanskoj pokrajini Bari. Fotogenični Alberobello prvenstveno je poznat po građevinama jedinstvene arhitekture nastalima gradnjom bez veziva, isključivo od nepravilnih vapnenačkih kamenja, a koje se nazivaju trullo.
Trulli su pučke građevine prepoznatljive po četverostranom obliku, prekrivene stožastim krovom, izgrađene uporabom grubo obrađenih gromada kamena vapnenca prikupljenih na okolnim poljima. Kada su u kasnijim razdobljima na tom području nastali veliki spremnici za prikupljanje vode, trulli su građeni izravno na živoj stijeni isključivo suhozidnom tehnikom. Predstavljaju osebujan arhitektonski izričaj s jedne strane nastao na tradiciji starih tehnologija i tipologija iz prapovijesnog doba koje su u ovom dijelu južne Italije preživjele bez prekida. S druge je strane trenutno stanje dovelo do njegove iznimne zemljopisne rasprostranjenosti u 17. i 18. stoljeću.
 

U ime Isusovo. Amen. U srijedu 9. studenog 2022. slavili smo euharistiju u kripti svetišta padre Pija, na mjestu gdje se nalazi relikvija Svečeva tijela. Euharistijskim slavljem predsjedao je gvardijan fra Mario Radman. Milosni trenutci uz svetca koji je bio postojanim svjedokom božanskog milosrđa.

Prije početka svete mise u samoj kripti gdje se nalazi samo tijelo sv. Pia


 

Sv. Misa u kripti pored tijela svetog Padra Pia

DAN 5

Petog dana našeg hodočašća svetištima u Italiji posjetili smo Bitetto svetište bl. Jakova Zadranina, našeg sunarodnjaka.
Bl. Jakov Zadranin u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus), Zadranin (a Jadera, di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava “da Bitetto” (gradić u kojem je živio i umro).
Međutim, svi se životopisci slažu da je bio Hrvat, čak su mu zapisali ime roditelja: Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec.
Mlad je stupio u Franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru. Nije bio svećenik, nego samo redovnik. Kad je kustos (zamjenik provincijala) trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula zaželio ostati u Provinciji sv. Nikole biskupa (Bari).
Živio je u raznim samostanima, bio čovjek molitve i vrlo marljiv u svojim svagdašnjim poslovima. Radeći u kuhinji i spremajući braći hranu stalno je živio u Božjoj prisutnosti, a sam pogled na vatru, koju je ložio i na njoj kuhao, poticao ga je na razmišljanje o prolaznosti svijeta i o paklenim mukama.
Bio je osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji, vršio je pokornička djela, predavao se dugotrajnoj molitvi i kontemplaciji, pa je više puta padao u zanose (ekstaze). Bog ga je još za života obdario karizmama proroštva i čudesa. Sveto je predao svoju plemenitu dušu Gospodinu 27. travnja 1490. godine u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.
Narod ga je i za života i nakon smrti smatrao svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. Sagrađena je posebna kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. godine za cijeli Franjevački red. Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji, a najnoviji Časoslav i Misal franjevačkih zajednica hrvatskoga jezičnog područja donosi tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova.
 

Dirljivi momenat je bio kad smo u procesiji obilazili oko ne raspadnutog tijela bl. Jakova Zadranina

 

Simpatični stari fratar nas je ispratio iz svetišta našeg sunarodnjaka bl. Jakova Zadranina – hrvata u Bitettu

 

U kripti sv. Nikole u Bariu:
 

 

 

Zadnja naša večer u San Giovanni Rotondo protekla je veseloj atmosferi. Slavili smo ređendan, opraštali se od osoblja hotela, rezao se sir i kobasice, potpisivale su se knjige i da naravno pjevalo se i plesali. Sve na slavu Boga što nam je podario ovako hodočašće.

Osoblju hotela smo otpjevali ono po naški

 

 

DAN 6

Zadnjeg dana našeg hodočašća u svetišta Italije posjetili smo Lanciano.
Euharistijsko čudo u Lancianu je naziv za čudesni događaj koji se, prema predaji, oko godine 700. odigrao u talijanskom gradu Lancianu tijekom svete mise. Nakon što je svećenik izgovorio riječi Posvećenja, hostija se iznenada pretvorila u komad mesa, a vino u pravu krv. Čudo u Lancianu smatra se najstarijim euharistijskim čudom u povijesti Katoličke Crkve.
U svetištu smo slavili euharistiju.
 

Završna riječ naših hodočasnika prema luci u Anconi.

 

 

Na odlasku iz Ancone:

Povezani članci

Najnovije vijesti