Franjevački samostan i Župa sv. Ante Šubićevac

ČITANJE BIBLIJE „OD KORICE DO KORICE’’

‘’Riječi tvoje, Gospodine, srce slade’’. Ps 19,9 Da bi Božja riječ srce sladila potrebno je Božju riječ poznavati, potrebno je s Božjom riječju živjeti. Svaki krštenik pozvan je okusiti i osjetiti slador Božje riječi. Ali ne samo osjetiti slador Božje riječi nego svaki vjernik ima i odgovornost prema toj Riječi. Papa Franjo, apostolskim pismom Aperuit illis, uspostavio je Nedjelju Božje riječi, 26. siječnja, upravo ističući kako je svrha te njegove odluke oživjeti odgovornost što je vjernici snose prema Svetom pismu, upoznavajući ga i prenoseći trajnim djelovanjem kako bi omogućili približiti svijetu smisao crkvenog života u različitim sredinama i uvjetima u kojima djeluju. Upravo pod geslom ‘’Riječi tvoje, Gospodine, srce slade’’ , ove Korizme u našoj Župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu, u suradnji s Franjevačkim svjetovnim redom, po prvi put, organizirano je ČITANJE BIBLIJE „OD KORICE DO KORICE’’. Korizma je pravo vrijeme za probuditi svoju vjeru i krenuti na put obraćenja, a ima li boljeg načina nego dopustiti da riječ Božja glasno odjekuje među nama i donese plodove milosti kako bi te plodove mogli donositi drugima i tako odgovoriti na Papin poticaj i oživiti svoju odgovornost prema Svetom pismu. Na prvu korizmenu nedjelju, svetu Misu započeli smo svečanom procesijom, unoseći knjigu Svetog pisma koja je zatim položena na oltar. Prve stranice Svetog pisma, nakon završetka svete Mise, pročitao je fra Mario Radman, župnik i gvardijan, a nakon njega s čitanjem su nastavili vjernici. Među čitačima bilo je onih starijih, onih nešto mlađih ali i onih najmlađih u našoj Župi. Za istaknuti je da su najmlađi čitači bile Marta Čubrić i Lea Šego, učenice trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. Čitač je oko svog vrata imao šal, posebno izrađen za ovu priliku, kojeg je predavao sljedećem čitaču što je simbolično označavalo jedinstvo Božje riječi i povezanost čitave zajednice vjernika. Međutim, pošast današnjeg vremena, korona virus, poremetila je život cijelog planeta, pa tako i naše Domovine, našeg grada, naše Župe… U samo jednom trenutku promijenjen je tijek uobičajenog životnog ritma. Mnogi od nas osjetili smo se odsječeni od onoga koji nas je čvrsto držao na okupu, privlačio… ostali smo zatočeni u svojim domovima pitajući se je li to nužno, je li izdaja ostaviti kuću Gospodinovu praznu. Sigurno su mnoge od nas mučile te misli. Ali, zar nam se pitati? Zar nam nije, u poniznosti i poslušnosti, otvorenog srca prihvatiti odluke naših pastira, Božjih odabranika i još više se priljubiti uz Gospodina kako u ovim teškim trenucima ne bi izgubili vjeru, nadu i ljubav. Srce otvoreno Gospodinu prima Božji poticaj, slijedi ga i tad ni virus, ni bolest, “ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39). Ni naše čitanje Biblije „od korice do korice“ nije prekinuo ovaj virus, dočekali smo ga spremni i čitanje Biblije nastavili smo u našim domovima. Okupljajući se za obiteljskim stolom, u ozračju zajedništva, uz upaljenu svijeću izgovarao se redak po redak, poglavlje po poglavlje od obitelji do obitelji, povezujući se u duhu čitanjem i molitvom. Šal – simbol jedinstva i zajedništva nije bio oko našeg vrata ali zajedništvo se osjećalo u svakoj poruci koju smo izmjenjivali preko društvenih mreža koje smo koristili za komunikaciju. Iako se svi osobno možda nismo nikad ni upoznali, jedna Ivana, Anita, Ana, Marija, Tanja, Marta, Helena, Lea… postale su dio naše svakodnevice. I tako je, iz dana u dan, sve do zadnjeg dana, Riječ Božja pronalazila put kako bi odjeknula u dubini duše i srca i potresla nutrinu -cjelokupno naše biće. Bibliju smo pročitali, ali nemojmo se zavaravati, jer nismo ništa učinili. Sveti Franjo, pri kraju svog života, rekao je svojoj braći: „Braćo, krenimo sve ispočetka jer dosada nismo gotovo ništa učinili.“ Imajmo uvijek u mislima Franjine riječi i nastavimo čitati Božju riječ, pohranjujmo je u svoje srce, svoje misli, razmatrajmo je, poput Blaćene Djevice Marije, ali iznad svega živimo po tim riječima. Poput svetog Franje budimo živo Evanđelje, pretvorimo život u Evanđelje, a Evanđelje u život. Jačajmo zajedništvo u našim obiteljima, našoj Župi, našem gradu, Domovini. Budimo sol zemlje, svjetlo svijeta i pokažimo svojim životom da smo Kristovi apostoli, apostoli mira i ljubavi kako bi se i nas, kao i prve kršćane moglo prepoznati po međusobnoj ljubavi, kako bi i se i za nas moglo reći, kao što su pogani govorili za prve kršćane: „… gle kako se ljube“.

Tekst: Mirjam Tomljanović, članica OFS-a

Exit mobile version