Franjevački samostan i Župa sv. Ante Šubićevac

GLAVU DOLE, RUKE NA LEĐA

Tjedan dana nakon što je u crkvi Sv. Ante na Šubićevcu, svečanim Euharistijskim slavljem i mimohodom sa svijećama do grafita generala Blage Zadre, obilježena obljetnica njegove smrti, u samostanskoj dvorani prikazan je dokumentarno – igrani film „Glavu dole, ruke na leđa“. Redatelj, scenarist i producent ovog potresnog filma je Stipe Majić Pipe, hrvatski branitelj s Trpinske ceste, koji je rame uz rame, upravo s generalom Zadrom, hrabro branio svoj dom i Domovinu.

Film je to o dramatičnim trenucima zarobljavanja i odvođenja, maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila u srpskim koncentracijskim logorima.
Prije prikazivanja samog filma okupljenima se obratio Stipe Majić, tihim i pomalo sramežljivim glasom: „Poštovani, sve vas pozdravljam i zahvaljujem što ste došli pogledati iskaze ovih istinskih heroja. Siguran sam da mnogi od vas ne znaju za sve strahote koje su prošli ovi hrabri ljudi, a ovaj film progovara o tim strahotama… Ovim filmom želio sam se odužiti mojim prijateljima koji su još jedan krug pakla proživjeli u srpskim koncentracijskim logorima. Iz Vukovara sam izišao 11.11. nakon proboja kad smo krenuli po pomoć, ali ta pomoć nikad nije došla. Tako sam izvukao živu glavu. O filmu ne bi previše govorio jer sve što kažem mislim da bi bilo jadno, slabo i trivijalno u odnosu na svjedočanstva koja ćete vidjeti.“

Uistinu, ovaj film ne ostavlja nikoga ravnodušnim, u srcu svakog gledatelja ostaju urezane riječi sudionika ovog filma, ljudi koji su prošli muku, bol, jad koja se teško može i zamisliti. Fizička bol, njihove masnice, krvave rane, polomljene kosti zacijelile su ali bol duše neizbrisiva je, ona trajno ostaje.
Ovi ljudi, u najtežim trenucima svoga života, uspinjući se na svoju Golgotu, nisu izgubili vjeru, smogli su snage da svoj pogled usmjere ka Gospodinu, jedinom Spasitelju. Dirljivo je vidjeti da od svog obroka – kruha, izrađuju zrnca krunice vapeći za utjehom Nebeske Majke. Svjedočanstvo je to vjere i nade hrvatskog čovjeka. Oduzmite nam slobodu, oduzmite nam život ali ostaje vjera koja nas vodi Istini – to je krik hrvatskih junaka kroz stoljeća.
Ali ovaj film pokazuje i svu snagu zla, u što se čovjek pretvara kad dozvoli da njime ovlada mržnja. Ovaj film borba je dobra i zla. Na žalost pobjednika nema. Oružje je davno odloženo, ali naša zbilja pokazuje da se borba nastavlja.

Duše ovih, a i mnogih drugih nepoznatih, oku skrivenih ljudi, ne vidaju se melemom podrške, razumijevanja, ljubavi… Prepušteni su sami sebi, da uz Božju pomoć, nastave borbu da sve počinjene strahote ne ostanu skrivene oku javnosti, da se ne izgube u oceanu zaborava. Upravo je to životna misija Stipe Majića i njegovih prijatelja.

„Poštovani, oprostite ako smo vas uznemirili našim svjedočenjem. Naša namjera nikako nije bila niti žaliti se, niti tražiti nečije suosjećanje jer sad je ionako kasno za to. Naša muka je davno utisnuta u naša sjećanja i u kosti naše. Svojim pričama samo smo htjeli još jednom pokazati pravo lice mržnje koja proizlazi iz rata.“ Riječi su to koje nam na kraju filma upućuju ovi hrabri ljubi. Zamisliti nam se, svima nama, nad ovim svjedočanstvom. Ugledati nam se na ljude koji su ustrajni u svjedočenju istine, ljude koji i danas podnose nepravdu ali ljube svoju Domovinu. Budimo ljudi vjere, nade i istine, hrabro se borimo protiv svakog zla, zla koje se uvlači u sve pore našega društva.

Film će biti ponovno prikazan uoči pada Vukovara nedjelja, 17. i 18. 11. 2019. nakon večernje svete mise u 18h u franjevačkom samostanu sv. Ante na Šubićevcu.

Exit mobile version