Prvi dan trodnevne priprave za blagdan Gospe Lurdske, suzaštitnice naše župe, započeo je molitvom krunice, Gospinim pjesmama i molitvom za proglašenje svetim našeg blaženika Alojzija Stepinca.
Svetu misu predslavio je fra Božo Mandarić, župnik u Lišanima, u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom, župnikom i gvardijanom, fra Žarkom Maretićem i fra Markom Đerekom, đakonom. Svetu misu su animirali bračni par Amanda i Frane Šunjerga.
Riječi evanđeoskog odlomka o proroku Ivanu Krstitelju potaknule su fra Božu da nas svojom propovijedi pouči o prorocima i njihovom poslanju, ali i uputi poruku svim vjernicima da je i danas potreba za prorocima velika. A svaki krštenik, po sakramentu krštenja, od Boga je pozvan na proročku, kraljevsku, svećeničku službu. Svaki vjernik pozvan je biti prorok u svom mjestu, svojoj župi, svom domu i obitelji. Za biti prorok osluškivati nam je neprekidno Božju riječ, prihvatiti je i djelovati po njoj.
Molitvom, koja je izvor našeg života, otvaramo se Božjem djelovanju i zato, poput proroka osamimo se, pronađimo mjesto i vrijeme za molitvu da bi i mi mogli, poput sv. Ivana Marije Vianney, izgovarati: „Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo bla-ženstva čovjekova na zemlji!“

I drugi dan trodnevne priprave za blagdan Gospe Lurdske, suzaštitnice naše župe, započeo je molitvom krunice koju je predvodio fra Mario Radman, Gospinim pjesmama i zajedničkom molitvom za proglašenje svetim našeg blaženika Alojzija Stepinca. Svetu misu, kao i prethodnog dana, predslavio je fra Božo Mandarić, župnik u Lišanima, u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom, župnikom i gvardijanom, fra Antom Vukušićem i fra Markom Đerekom, đakonom. Svetu misu je, uz vodstvo Nikoline Gović, animirao dječji zbor „Ljiljani“ U današnjoj propovijedi fra Božo je poseban naglasak stavio na pastire koji predvode Crkvu u Kristovo ime i uputio poziv svima nama da se dademo voditi od svojih pastira i da budemo poučljivi. Da slušamo svoje pastire i primamo Božju riječ, Božju istinu jer tko prima može i dati, dati sebe za druge. U današnje vrijeme kad je Kristova Crkva na udaru, kad je najviše udara na Blaženu Djevicu Mariju, na vodstvo Crkve, na Papu, potrebna je molitva. Jedino moleći jedni druge, narod za svoje svećenike, a svećenici za svoj narod moguće je, u zajedništvu vjere, otvoreni Duhu Svetom ostvarivati Božji plan. Bitna je pastirska uloga u Crkvi, ali ne samo svećenika, nego oca kao pastira obitelji, majke. Potreba je sviju nas, da budemo uzori u vjeri, primjeri jedni drugima, da se natječemo više Boga ljubiti jer tada nas Bog blagoslivlje. Nema Božjeg blagoslova ako je prisutna psovka, proklinjanje, ako nismo redoviti na ispovijedi i svetoj misi, ako smo okorjeli u grijehu. Bog od nas traži da se promijenimo i onda ulazimo u Božji blagoslov. Svoju propovijed fra Božo je završio riječima blaženog Alojzija Stepinca kojih se trebamo sjetiti uvijek kad ne znamo put dalje: „Kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; Sklopite ih na molitvu, pa će te tada biti najjači.“

Posljednjeg dana trodnevnice našoj Majci, Gospi Lurdskoj prepuna crkva je u zajedništvu, predvođena svojim pastirom, najljepšom Gospinom molitvom uzdizala svoja srca Gospodinu vapeći za milost i pomoć na križevnom putu kojim hodi Kristova Crkva. Svečano misno slavlje, na blagdan našeg blaženika Alojzija Stepinca, koji je uvelike zadužio svoj hrvatski narod, predslavio je fra Mario Radman, župnik i gvardijan. Svetu misu animirao je župni zbor Sv. Ante pod vodstvom Tine Banovac. Svoju propovijed fra Mario započeo je mišlju o grešnosti čovjeka pred Bogom. Ta misao povezuje sva misna čitanja dana i želi nas ohrabriti jer i svi veliki proroci, svi sveci u trenucima Božjeg poziva osjećali su se grešni i slabi, nedostojni poslanja na koja ih poziva Bog. Ali Bog nikog ne odbacuje, On na čudesan način izabire ljude koji će prenositi Njegovu poruku te biti Njegovi nasljedovatelji i svjedoci. Bog zna za naše nesavršenosti i manjkavosti, ali On računa na odvažnost, na hrabrost i ustrajnost onih koje poziva. Treba se prepustiti Božjem djelovanju, prepustiti Njegovu vodstvu i tada započinje životna avantura Božjeg poziva i čovjekova odziva. Kristovoj Crkvi potrebne su obnoviteljske snage, iznutra i izvana, potrebno je da svi preuzmemo odgovornost poslanja i nastavimo Božje djelo ondje gdje nas Bog poziva i šalje. Da bismo doživjeli tu obnovu potrebna nam je snaga molitve i zajedništva. Potrebna je molitva vjernika za svećenike i svećenika za vjernika. Potrebna je ljubav svećenika prema vjernicima i vjernika prema svećenicima. Potrebno je obnovljeno povjerenje jednih prema drugima. Potrebna su otvorena ljudska srca i velikodušni ljudski životi koji se neće štedjeti u darivanju sebe drugima te življenju i svjedočenju vrijednosti kraljevstva Božjega. Da bismo to mogli, pozvani smo svi zajedno, baš kao što Isus poziva svoje učenike, izvesti na pučinu i baciti mreže. Pozvani smo biti ribari ljudi. Pozvani smo u Kristu prepoznati svoga vođu, učitelja i spasitelja i puni povjerenja krenuti za njim. Kad začujemo Gospodinov glas koji nas poziva i šalje da budemo proroci i svjedoci u današnjem vremenu, nemojmo se izgovarati i opravdavati, nemojmo biti nezainteresirani i pasivni, nego srcem punim povjerenja i želje da mu ugodimo recimo: „Evo me, mene pošalji!“ Sve ove snažne i nadasve poticajne riječi koje je pastir uputio svom stadu trebali bi urezati u svoja srca i svoje misli i po njima djelovati jer to je jedini put kojim nam je ići kako bi osvajali duše za Božje kraljevstvo. Nakon svečanog Euharistijskog slavalja fra Mario je udijelio bolesničko pomazanje svima u potrebi kako bi zadobili Božju milost i snagu u borbi s bolešću duše i tijela.

Podijeli objavu