NaslovnicaNovosti4. korizmeni petak i prikazivanje filma

4. korizmeni petak i prikazivanje filma

Put Gospodina našega, Isusa Krista, njegovu muku i bol, ali i neizmjernu ljubav, razmatrali smo kroz postaje Križnog puta, kojeg su ovog 4. korizmenog petka, predvodili učenici 6. i 7. razreda. Svetu misu predvodio je fra Mario Radman, župnik i gvardijan, a korizmenu propovijed na temu sakramenata posvetio je svećeničkom redu.

Od svećenika se s pravom očekuje puno, ali problem današnjice je što svatko svećenike kroji po svojoj mjeri. Sveti Franjo taj problem nije imao. On je, neposredno prije svoje smrti, 4. listopada 1226. godine, napisao svoju zadnju oporuku:

Bog me nadahnuo i još me uvijek nadahnjuje velikom vjerom u svećenike koji žive po zakonima svete rimske Crkve, zbog njihova dostojanstva, pa da su me progonili i dalje bih bio spreman obratiti im se za pomoć.

I da sam ja tako mudar kao Solomon i da sam susreo najsiromašnije svećenike svijeta i dalje bih odbio propovijedati protiv njihove volje u župama u kojima žive. Odlučno namjeravam štovati, ljubiti i častiti svećenike, te sve druge kao moje nadređene. Odbijam razmatrati njihove grijehe jer u njima vidim samo Sina Božjeg, a bolji su od mene. Činim to zato jer u ovom svijetu ne mogu vidjeti Svevišnjeg Sina Božjeg svojim vlastitim očima, osim u Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj koju oni primaju i dijele drugima.“

Iz ovih Franjinih riječi jasno je da je bio u stanju gledati iznad ljudskih manjkavosti i slabosti svećenika, biskupa i drugih visokih crkvenih dostojanstvenika; u njima je raspoznavao Sina Božjeg. Prepoznavao je njihove grijehe, ali je odbijao razmišljati o njima.

Svećenika treba poštivati i častiti jer je odabran djelovati po osobi Isusa Krista. Kada Franjo kaže da su svećenici ‘bolji od mene’, ima pravo u smislu da svećenici mogu donijeti ljudima Krista na način na koji laici to ne mogu.

Za Franju je Riječ tijelom postala u Isusu Kristu, a Isus Krist je osnovao Crkvu. Nije odvajao Krista od njegove Crkve. Zasigurno je uočavao ljudsku Crkvu i ljudske svećenike, ali očima vjere mogao je vidjeti Gospodina u Crkvi, jer je to bila Gospodinova Crkva. Franjo je naprosto shvaćao da je to Božji svijet, a ne naš svijet. Bog može djelovati onako kako mu se svidi. Franjina želja bila je činiti dobro u svijetu, vršenjem Božje volje, a ne ‘dobro’ po nekom velikom ljudskom naumu. To bismo i mi trebali željeti.

Svoju propovijed, fra Mario završio je pozivom vjernicima na molitvu za svećenike kako bi uvijek ostali sjedinjeni s Kristom i tako cjelovito obavljali svoje službe.

Ovo misno slavlje, glazbeno su uzveličali članovi benda „Talita, kum“.

Na dan kad cijela Crkva sluša evanđeoski odlomak sv. Marka koji poziva na ljubav prema Bogu i bližnjemu,  imali smo prigodu odgledati dirljivi film o stradanjima i progonu Hrvata banjalučke biskupije, točnije vjernika župe Sv. Ante Padovanskog iz Petričevca, koji upravo svjedoči snagu djelovanja tog Božjeg zakona, zakona ljubavi. Poruka filma, istaknuta na naslovnici, glasi:

„Nakon svih patnji i stradanja,

samo će velika ljubav i opraštanje

donijeti mir u naše domove

i domovinu BiH“

 

Vinko Laštro, predsjednik Udruge prognanika Hrvata Banja Luke i banjalučkog područja – Nazaret, koja je i snimila ovaj film kao prvi film dokumentarnog serijala „Golgota banjalučke biskupije“, predstavio je film u kratkim crtama. Film otkriva detalje o stradanjima i progonu Hrvata kojima prijeti nestanak iz banjalučkog kraja. Želja članova Udruge je otkriti javnosti istinu jer još uvijek se šire neistine da je želja samih Hrvata bila napustiti banjalučki kraj i preseliti se u Hrvatsku. Malo kome je poznato da je Banja Luka, u kojoj nije bilo otvorenih ratnih sukoba, bila grad logor. Život za hrvatske žitelje postao je nepodnošljiv zbog otvorenih prijetnji, noćnih pucnjava, zastrašivanja, maltretiranja, premlaćivanja, odvoženja u „Mali logor“ i ubojstva. O tim danima govore sudionici filma iskazujući svu svoju bol i tugu,  ali iznad svega svoju vjeru i  nadu da Bog ne napušta svoj narod, da Bog vodi svoj narod…

Nakon odgledanog filma, na prigodnom domjenku, svi okupljeni nastavili su druženje u razgovoru sa sudionicima tih nemilih događanja, bračnim parom Laštro, fra Mariom, koji je i sam kao dvanaestogodišnji dječak sa svojom obitelji napustio Petričevac, i njegovom majkom.

Kupnjom DVD-a  i knjige „Gubitci Banjalučke biskupije u radu 1992. – 1995.“, autora Ante Orlovca, okupljeni vjernici imali su prigodu dali svoj doprinos i pomoći udruzi Nazaret kako bi nastavili širiti istinu o stradanju hrvatskog naroda banjalučkog kraja.

[embedsocial_album id=”fc66ab8eed633fadbd89b1681b48527c34bb39d8″]

Povezani članci

Najnovije vijesti

Najava: Ispovijed

NAJAVA: Prodaja kolača

Doček sv. Nikole

Susret Frame Šubićevac