„Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima…“
Ove riječi sv. Ante navedene u večernjoj molitvi Časoslova, a kojom molitvom smo započeli pobožnost „13 utoraka“ njemu u čast, obilježile su razmatranje o Božjoj Riječi koje je u svojoj propovijedi iznio fra Mario Radman, župnik i gvardijan.
Poznato je da se sv. Ante neprestano zalagao da iz života prelazi u Riječ i iz Riječi u život, utjelovljujući u konkretne prijedloge života svaki ulomak Riječi koju je čitao ili slušao.
Za sv. Antu Riječ Božja nije mogla ostati nedjelotvorna. Po njemu, ako se Božja riječ samo sluša ona je mrtva riječ koja rađa smrću. Na onoga tko se, lišen duhovne mudrosti, ograniči na slušanje Riječi, mogu se dobro primijeniti Franjine riječi: «Vide, spoznaju, znaju i čine zlo i svjesno gube svoje duše».
Božja Riječ traži od nas odluku, ona nije neko neobvezno brbljanje, neka jeftina utjeha. Ona nas stavlja pred dvije mogućnosti: ravnati se prema njoj ili ne. Živjeti od nje znači imati čvrstinu i sigurnost u Bogu. Ako pak u životu Riječ Božju samo slušamo, a po njoj ne djelujemo, po njoj ne živimo, ona ne može ni donijeti ploda. Slušati ju i izvršavati je prava je mudrost koja u konačnici vodi k spasenju.
Hoćemo li mi, poput sv. Ante i Blažene Djevice Marije, pozorno slušati i vršiti Božju Riječ, koja će po vjeri prebivati u našim srcima i pretvarati se u život? Ovim pitanjem fra Mario završio je svoju propovijed nakon čega je najavio obred zavjetovanja članova Franjevačkog svjetovnog reda.
Na upućen poziv na življenje Božje Riječi svoj javni odgovor odlučili su dati Ivica Ercegović i Ivica Škenber, članovi Franjevačkog svjetovnog reda, mjesnog bratstva koje nosi ime sveca u čiju čast smo započeli ovu pobožnost.
Pred ostalim članovima svoga bratstva ali i čitavom župskom zajednicom izrekli su svoje zavjete, obnovili svoja krsna obećanja i potvrdili svoju obvezu življenja evanđelja u svijetu po primjeru sv. Franje, opslužujući Pravila Franjevačkog svjetovnog reda. Zavjetovani članovi time su postali dar svome bratstvu. Zavjetovanje je primila ministra bratstva Nevena Jakelić uz svjedoke Senku Rak i Mirjam Tomljanović, a time su se one, u ime čitavog bratstvo, i obvezali brinuti za ljudsku i vjerničku dobrobit zavjetovanih članova. Jer živjeti u bratstvu, koje pripada velikoj Franjinoj obitelji, znači živjeti u zajedništvu, prihvatiti drugoga kao brata, sestru, upoznavati ga, biti na pomoć jedni drugima, dati sebe za drugoga, a to u konačnici znači odgovoriti na poziv svetosti.
Na kraju misnog slavlja fra Mario je izrazio nadu i želju da ovaj svečani čin zavjetovanja kao i svjedočenje i život članova Franjevačkog svjetovnog reda u našoj župi budu poticaj svima onima koji osjete poziv za život u bratstvu, da se odazovu i pristupe bratstvu kako bi u zajedništvu vjere nasljedovali Franju u služenju Kristu, braći i sestrama i svemu stvorenom.
